Čin 2, Scena 22: JEVREM, MLADEN, GRAĐANI
MLADEN (utrči): Evo ih! (Otvara širom vrata). Izvol’te, braćo!
GRAĐANI: (Ulazi gomila raznolikih tipova, koji su pomalo i đornuti. Pre ulaska se guraju na vratima ili zastajući nude jedak drugoga da uđe. Među njima je i Sreta. Još od ulaska na njegovu komandu viču). Živeo gazda Jevrem Prokić! Živeo narodni poslanik!
SRETA (prilazi Jevremu): Jedan će govoriti, da odgovoriš! (Vraća se gomili i nudi pojedine da govore).
KAFANSKI MOMAK (progura se kroz gomilu i prilazi Jevremu podnoseći mu jednu hartiju): Poslao gospodin Sekulić da se plati.
JEVREM: Šta je to?
KAFANSKI MOMAK: Račun za ove što su pili.
JEVREM (uzima račun i trpa ga u džep): Dobro, posle!
TRI GRAĐANINA (ispadnu iz gomile napred i počnu jednovremeno): Gazda-Jevreme!… (Pogledaju se, pa, kao ustupajući jedan drugom, sva se trojica povuku natrag).
SRETA (upadne u gomilu, grdi ih i izgura jednog).
ČETVRTI GRAĐANIN: Dra… dragi gazda-Jevreme! Mi ovde, mi što nas vidiš i kako se uzme stvar… To smo mi. (Ne ume dalje, zbunio se, očajno gleda u gomilu iz koje su ga izgurali).
PETI GRAĐANIN: Da, mi svi, kao što reče brat predgovornik, ako se stvar ozbiljno uzme, mi smo oni što ćemo glasati. Mi želimo da ti ideš u skupštinu od narodne strane, i da radiš takve stvari koje će za narod biti korisne. A mi svi što nas ovde vidiš, kao što reče brat predgovornik, mi ćemo uvek za tebe da glasamo i da ginemo ako treba. U to ime kličem: Živeo gazda Jevrem Prokić!
SVI: Živeo narodni poslanik!
JEVREM (za sve vreme bio je u velikom uzbuđenju i zabuni gledajući netremice u tavan): Gospodo i braćo! Dragi građani i naši birači. (Ušeprtlja se i tura ruku u levi džep gde napipa crvene plakate, turi zatim u desni džep i napipa Ivkovićev govor. Razvedri mu se lice zadovoljstvom i iznese hartiju, ali umesto govora iznosi račun koji je malopre dobio i stane ga naglas čitati). Braćo! Četrdeset i dva litra vina… (Prekine). Ko mi sad dade ovaj račun? (Zgužva ljutito i baci na zemlju pa izvadi Ivkovićev govor i čita). Braćo! Hvala vam na izrazima poverenja, koje mi je utoliko dragocenije jer stojim pred ozbiljnim zadaćama i teškim dužnostima. Mi se, braćo, moramo uporno i odlučno boriti protivu današnje vlade, koja nije izraz naroda, i koja se svojim delima daleko udaljila od narodnih želja i narodnih potreba…
SVI: Tako je! Tako je!
JEVREM (pao u vatru i sad sve slobodnije čita): Naša je zemlja, braćo, zadužena i razrivena, zakoni su osramoćeni i proigrani, a narod je ogolio i obosio…
SVI: Tako je!