Čin 3, Scena 12: SPIRA i SPIRINICA, PREĐAŠNJI
SPIRINICA (ulazi, za njom Spira i Danica): Gde si, dete, zaboga; tražimo te po celoj kući…
SPIRA: Imamo važan razgovor s tobom.
SPIRINICA (Spiri): Ama ostavi me da govorim kad sam već počela!
SPIRA: Vidiš li sama da ne umeš, ti ćeš odmah s neba pa u rebra.
SPIRINICA: O, gospode bože, da čudne napasti! Ama sačekaj da kažem prvo…
SPIRA: Pa jest, al’ kad rđavo počneš.
SPIRINICA: Ama nisam još ni počela.
DANICA: Pa govorite već jedanput, šta je to što imate da mi kažete?
SPIRINICA: Pa to, Jevrem će, kao poslanik i tebe da vodi u Beograd, pa će tamo da podnese interpelaciju, i onda će da dobije od države koncesiju za zeta.
SPIRA: Ama nije tako!
SPIRINICA: E, pa ’ajd, kaži ti!
SPIRA: Neće dobiti koncesiju za zeta, nego će podneti interpelaciju, a ministar će onda početi lepim oko njega… a on…
SPIRINICA: Pa to je isto?
SPIRA: Nije sasvim isto.
SPIRINICA: Pa nije, ali je glavno da će se Danica tamo u Beogradu mnogo bolje isprositi i udati.
DANICA: Ama ko je to sve vama nakazivao?
SPIRINICA: Pa Pavka.
SPIRA: Ta nije Pavka nego Jevrem.
SPIRINICA: Pa Jevrem, jest; al’ Pavka nam je kazala da kažemo Danici.
DANICA: A zašto da mi kažete?
SPIRA: Pa zato da se okaneš ovoga.
DANICA: Koga ovoga?
SPIRA: Pa ovoga što ti je do sada bio verenik.
DANICA (iznenađeno): Kako dosad?
SPIRINICA: Pa dosad dabome, jer sad više nije.
SPIRA: Ta reci jasno: nije više, jer je Jevrem sve prekinuo.
SPIRINICA: Pa to sam i htela da kažem.
SPIRA: Htela si, al’ nisi kazala.
DANICA: Čekajte, molim vas! Govorite jasno: s kim prekinuo? Šta prekinuo?
SPIRINICA (pokazuje rukom ma Ivkovićevu sobu): S ovim tvojim!
SPIRA: Sa gospodinom Ivkovićem!
DANICA (prestravljeno): Kako prekinuo?
SPIRA: Tako, otkazao mu kvartir.
SPIRINICA: I to odmah!
SPIRA: I otkazao mu prosidbu.
SPIRINICA: Za petnaest dana.
SPIRA: Ta nije tako.
SPIRINICA: Tako je.
SPIRA: Otkazao mu je prosidbu za petnaest dana.
SPIRINICA: Ta nije, čoveče, nego odmah.
SPIRA: A kvartir za petnaest dana. Eto, tako treba reći!
SPIRINICA: Pa tako sam i rekla.
DANICA: Ta ostav’te se, zaboga, vaših objašnjenja. Kažite mi jasno i razgovetno: šta je to bilo, kad je bilo, i povodom čega? Uostalom, recite mi gde je otac?
SPIRA: Otišao je poslom u varoš.
DANICA: A majka?
SPIRINICA: I ona je u poslu.
DANICA: U poslu su? Dobro, neću ih ni tražiti i ne trebaju mi. Samo, molim vas, recite im, i ocu i majci, da ja neću dozvoliti da se tako igraju sa mnom i da mi se svet smeje.
SPIRINICA: Eh, šta ima da ti se smeje svet kad se udaš u Beogradu?
DANICA: Ne tražim ja da se udam u Beogradu, niti da idem u Beograd. I ako idem, ići ću sa svojim mužem.
SPIRINICA: Al’ drugo je to…
SPIRA (prekine je): Drugo je, dabome, kad ti je otac poslanik.
DANICA: Jes’ poslanik, al’ prvo treba da bude izabran.
SPIRINICA: Pa biće!
SPIRA: Svi glasaju za njega.
DANICA: Ko to kaže? A ja vam kažem da on neće biti izabran nego Ivković!
SPIRINICA: Bogati?
SPIRA: Ćuti ti! A… ovaj, ko to tebi kaže?
DANICA: Ja što vam kažem — pa ćete videti. Prvo i prvo, Ilić, bivši poslanik, nije glasao, i sa njim preko četrdeset njih. Pa onda i onaj gazda Jovica povukao je sa sobom oko trideset i četrdeset, pa onda mnogi su oca prevarili, pa onda… Ja ne pamtim sve, al’ znam da otac neće biti izabran.
SPIRINICA: Iju, pa onda?
SPIRA: Ama ćuti ti! Pa dobro, šta će onda biti?
DANICA: Biće eto to: on neće biti poslanik, a sa Ivkovićem raskinuo, i kome će se onda smejati svet nego meni. Mesto da ste pametni pa svi u kući da pomognemo Ivkoviću.
SPIRINICA: Eto, kažem ja!
SPIRA: Šta kažeš ti, nisi kazala ništa.
SPIRINICA: Ju, otkud nisam?
SPIRA: Pa nisi, dabome!
SPIRINICA: E, ovaj će me prosto u grob oterati!
DANICA: Eto, na primer, jeste li glasali vi, teča–Spiro?
SPIRINICA: Nije!
SPIRA: Al’ ostavi me, zaboga, da ja odgovorim. Nisam još glasao.
DANICA: E, pa, eto vi, na primer, mogli bi glasati za Ivkovića?
SPIRA: Ama zar protiv Jevrema?
SPIRINICA: Ju, crna devojka, šta govoriš?
DANICA: Ja vrlo pametno govorim. Kad bi otac imao izgleda da bude izabran, onda, ne kažem; i sama bih vam kazala: glasajte za oca! Al’ ovako: zašto da se zamerite Ivkoviću?
SPIRINICA: Pa jeste…
SPIRA: Jeste, ne…
DANICA: Osim, ako vi ne želite da budete predsednik opštine?
SPIRA: Ama želim, kako da ne želim.
SPIRINICA: A baš da on nešto i ne želi, želim ja.
DANICA: E, pa, eto, razmislite, vremena mnogo nema.
SPIRINICA: A ne znam šta se i napeo taj Jevrem da bude poslanik, što će mu to!
SPIRA: Ja sam mu govorio da nije to za njega.
DANICA: Dakle, šta mislite?
SPIRA: O čemu?
DANICA: Pa o glasanju?
SPIRA: Ta, pravo da ti kažem, i sâm sam tako nešto mislio.
SPIRINICA: Jest, tako smo i mi mislili.
SPIRA: Ama ne prekidaj, pobogu žene, da kažem šta sam hteo!
SPIRINICA: ’Ajd, baš govori!
SPIRA: Rekoh, bolje da počekam do predveče, pa ako Jevrem ima dosta glasova, da glasam za njega, a ako zet ima više glasova, onda da glasam za njega.
SPIRINICA: A ja kao da sam predosećala nešto, pa kažem Spiri: čekaj, ne žuri, ne moraš ti baš prvi glasati!
SPIRA: Ama nisi mi ti kazala nego ja sam vrdaram od jutros.
SPIRINICA: Eto ti sad, kako da ti nisam kazala?
SPIRA: Naprotiv, ja sam tebi kazao…
SPIRINICA: Iju, sad će još ispasti da je on meni kazao…
SPIRA: Pa zar ne pamtiš jutros, kad sam ti rekao…
SPIRINICA: Uostalom, tako mi uvek radimo kad je kakvo glasanje. Čekamo do predveče, pa ko ima više glasova…
DANICA: Ali, zaboga, nemojte oklevati! Ako ćete glasati, idite odmah, inače će biti dockan.
SPIRINICA: Kažem ja tebi da će biti dockan…
SPIRA: Šta imaš ti da mi kažeš, kao da ja…
DANICA: Ali…
SPIRA: Evo idem… (Pođe, dođe do vrata i vrati se). A to je, je li, izvesno da će Ivković dobiti većinu?
DANICA: Mogu ako hoćete i napismeno da vam dam.
SPIRA: Znaš, ja mislim…
SPIRINICA: Nemoj ništa da misliš, nego idi pa glasaj!
SPIRA (polazeći): A već ti da ne kažeš poslednju, presvisla bi… (Ode).
DANICA (Spirinici): A ti, tetka, idi pa nađi majku. Reci joj da si mi sve kazala, a da sam ja odgovorila: što je otac uradio ne važi ništa za mene. Ja ostajem i dalje verenica gospodina Ivkovića.
SPIRINICA: Ama, je l’ tako da joj kažem?
DANICA: Tako, od reči do reči!
SPIRINICA: Dobro!… (Ode).