Čin 1, Scena 19: SPIRA, SPIRINICA, PREĐAŠNJI
SPIRINICA (za njom Spira): E, e, e, e, pa, zete, svetlo ti oko!
SPIRA: Ama ostavi, bogati, kakvo svetlo oko! Kako možeš tako s neba pa u rebra?
SPIRINICA (izbekelji se na Spiru i krsti se): O, gospode savaote! Da čudna čoveka, ne daš mi ni da zinem!
SPIRA: Pa zini, brate, ali kad zineš a ti bar kaži nešto pametno.
SPIRINICA: A tebi već pamet curi kroz kapu! Mani se… (Pljuje ga). P… pp… i… i… i… da mi te ne ureknu!
SPIRA: E, Mico, ti opet tražiš! Moli se bogu što je tuđa kuća i što nije red…
SPIRINICA: A ti pa našao tuđu kuću da se rebriš. Suklato!
JEVREM (stao između njih i pokušava da ih umiri): Ama, de! Niste valjda došli da se ovde svađate?!
SPIRINICA: Pa nismo, dabome, nego kad on za prvu reč.
JEVREM: Čekaj, molim te! O, ljudi božji, pa meni puna glava briga, i sad još mi vi došli da se svađate!
SPIRINICA (uvređeno): Pa mi možemo ići. Možemo se mi i na drugom mestu svađati, ne moramo baš ovde!
JEVREM: Ama ne kažem to.
SPIRA: Čekaj, molim te, da se prvo objasnimo o glavnoj stvari. Došao maločas tvoj sluga, veli: poslala ga Pavka i zove nas da dođemo. Veli: važna stvar, tiče se deteta!
JEVREM: A, jest, gospa Marina izašla s farbom na sredu.
SPIRINICA: Ju, s kakvom farbom?
JEVREM: Pa, znaš, ona je rod gospodinu Ivkoviću!
SPIRINICA: Pa da nije za Danicu?
JEVREM: Jes’!
SPIRINICA: A kad je izišla s farbom na sredu?
JEVREM: Sad!
SPIRINICA; Pa sad?
SPIRA: Pa tu, brate, niti imaš što da razmišljaš, niti da se savetuješ sa nama. Mladić je čestit…
SPIRINICA: Prilika je vrlo dobra, i, ako je da mene pitate…
SPIRA: Pa čekaj, zaboga. Zar ne vidiš da sam ja zinuo da kažem…
SPIRINICA: Ali ti, kad zineš, ne umeš da zatvoriš usta.
SPIRA: Nisam ni par reči rekao!
SPIRINICA: Ne daš čoveku do reči da dođe!
JEVREM: Ama umirite se, zaboga!
SPIRA: Pa to kažem, prilika nije rđava, mlad čovek, advokat, dobro radi.
JEVREM: Znam, ali — opozicija.
SPIRA: A šta se to tebe tiče?
SPIRINICA: I pop Anta ima zeta opoziciju, pa još kako lepo žive.
JEVREM: Jes’, ali… ovaj… kako da kažem… on može da se kandiduje i za poslanika.
SPIRINICA: Zar on?
JEVREM: Jes’!
SPIRA: Pa još bolje!
JEVREM: A… ovaj… šta sam ono hteo da kažem… pa to, znaš… i ja, to jest gospodin načelnik… upravo nije ni on, nego oni iz Beograda… ili bolje reći narod.. ovdašnji narod… hoće da i ja budem poslanik…
SPIRA, SPIRINICA (zgranu se): Ti?
JEVREM (stavlja prst na usta): Pst! To je zasad tajna, još nije svršeno.
SPIRA: Pa pravo da ti kažem i treba. Iz naše familije još niko nije bio poslanik, a tolika familija.
SPIRINICA: Pa dabome, kad si se ti zatutuljio pa ne umeš da makneš! A što ne bi ti bio poslanik: kad može Jevrem, valjda možeš i ti?…
SPIRA: Ama ne ide to tako, ženo!
SPIRINICA: Ne ide kod tebe, tebi ništa ne ide, kad si ti…
SPIRA: Jevrem, vidiš, ima poverenje…
SPIRINICA: A što ti da nemaš poverenje?
JEVREM: Ama, čekaj, brate, nemojte se svađati; još to nije svršeno, još je zec u šumi!
SPIRA: Pa recimo i da je svršeno, ne vidim šta ti to smeta za Danicu.
JEVREM: Kako da mi ne smeta? Ja kandidat vladin, a on kandidat opozicijin; on mene gleda da obori, a ja njega. Pa onda, molim te, ja moram grditi opozicionog kandidata — jer kako ću drukče da obaveštavam narod ako ne grdim protivnika?
SPIRA: To jeste!
JEVREM: A i on će mene da grdi.
SPIRA: Hoće. Ali opet, ja mislim da to nije ništa, to je više onako, politički. Politički možeš u Srbiji koga hoćeš da izgrdiš pa opet…
JEVREM: Dobro, ništa nije, ako ja budem izabran, ali ako on bude izabran, a ja ostanem bambadava izgrđen?
SPIRA: Opet ništa!
JEVREM: Pa onda, ja moram po dužnosti, u interesu partije, njega da mrzim. Ne mogu ja tek voleti opozicionog kandidata.
SPIRA: Nije ni to baš onako strogo kao što je bilo nekad. Pre, kad si ga mrzeo, a ti si ga mrzeo kao psa — ili ti — ili on, do istrage. A sad se nekako smekšalo. Zar ne vidiš da sada u svakome poslu ortakuju partije? Ako je trgovina, čitaš: „Simić i Petrović“; raspitaš se, a ono Simić vladina stranka a Petrović opozicija, pa de, nek izmakne liferacija ako može! Pa onda: tast Pavlović, a zet Janković, tast vladina stranka, a zet opozicija. Pa ide kao namazano; à tast poslanik — à zet načelnik okružni; à zet poslanik — à tast predsednik opštine. Izveštili se ljudi, pa to ti je!
JEVREM: Ama to jeste, nego nezgodno mu dolazi, baš sad uoči izbora.
SPIRINICA: Pa zar gospa Marina navalila baš sad da se to svrši?
JEVREM: Pa sad, ovoga časa. Eno ih tamo u sobi kuvaju…
SPIRINICA: Iju, a vi mene ovde držite čitav sat. Što ne govoriš, zaboga? (Odjuri).