Čin 1, Scena 22: PAVKA, SPIRINICA,PREĐAŠNJI
PAVKA (dolazi iz sobe, za njom Marina i Spirinica. Marina odmah žurno odlazi na zadnja vrata. Ona je otišla da izvesti Ivkovića o srećno svršenim pregovorima): Jevreme, kaži dragička!
JEVREM: Pst! Čekaj! Kaži ti prvo dragička!
PAVKA: Ama kaži ti, kad ti kažem!
JEVREM: Pa dobro, dragička!
PAVKA: Ja, u ime božje, dadoh reč za Danicu.
JEVREM: A ja dadoh reč za poslanika.
SPIRINICA (Jevremu): Ju, pa ti se i ne zaradova!
SPIRA: Ti da se ne mešaš, jesi li čula?
SPIRINICA: Ama pusti me, čoveče, makar jednu reč da progovorim. Kažem otac, a ne raduje se detinjoj sreći.
JEVREM: Ama ko se ne raduje, radujem se, nego… ču li, Pavka, šta ti ja rekoh: ja, u ime božje, odoh u poslanike.
PAVKA: Bože, pa dve radosti odjedanput!