Slika 2, Scena 8: PUPAVAC i NEŠA
NEŠA (smešeći se): More, gazda Vule, ti baš dobro ćariš ovde, a?
PUPAVAC (zadovoljno): Pa prilično, ćato! Fala bogu, ima svakad pomalo pazara. Istina, više na veresiju nego za gotovo; ali opet je dobro…
NEŠA: Čini mi se, ljudi su ovde imućni?
PUPAVAC: Ono, znaš, što se tiče novaca — narod baš i nema tako mnogo. Mahom dođe čeljad te pazari: malo vunice, koju šamiju, kumaš, cvet.
NEŠA (smešeći se): Jest, jest… Malo pamuka, mirišljavog sapuna, niz đinđuva.
PUPAVAC: Jest… Pa obično dadu onako u smoku, torbicu žita, pasulja, bardak rakije, zastrug kajmaka, koju oku vune… Šta znam, dajem i tako — nek se tek pazaruje!
NEŠA (smešeći se): Samo što ti se tako u smoku plati tri-četiri puta više nego što vredi…
PUPAVAC (sleže ramenima): Tek, ćato brate, ja nikog ne gonim silom da uzima! Drugo je za gotov novac — drugo za smok. Pa, bogami, hoću i ja da vidim malo hasnice… (Okreće razgovor). Nego ti mi, čoveče, ne kazuješ šta ima novo u čaršiji. Ja, dao bog, ne odmičem od dućana; moj ortak ide po espap. Od jesenas nisam nikako silazio dole…
NEŠA: Najnovije je, gazda Vule, to — što sam jutros izišao od moga advokata…
PUPAVAC: Izišao si? A zašto?
NEŠA (namrgodi se malo): Pa sporečkali smo se malo. Hoću da radim na svoju ruku. Namestio sam kancelariju kod neke moje tetke, i već sam imao sevte. Ovaj Živan bio mi je prva mušterija…
PUPAVAC (smešeći se): Aha, našao si dobru mušteriju!
NEŠA (radoznalo): Bogati, je li imućan taj čovek?
PUPAVAC: Da vidiš — jest. Valja mu imanje, u najmanju ruku, dve oke dukata. Dobričina je, da ga nema u daleku, a veoma prost. Nikom nije ni pare dužan. Ovo mu je sad prvi dug što uzima od mene…
NEŠA (smešeći se): Nego ti mu baš lepo naplete! Valjda si jedva dočekao da ga zadužiš, a?
PUPAVAC: Bože sačuvaj! Ako mu ne podnosi, ne mora uzeti. Danas, brate, niko ne da da mu novac leži badava… Je li tako, bogati?
NEŠA: Tako je, gazda Vule!… Nego, vere ti, šta se tebi čini — hoće li biti za mene posla ovud po selima, barem za prvi mah?
PUPAVAC: Pa biće, ćato!… Imaću eto i ja nekih svojih podužica da se naplate kod opštine i kod kapetana… Ne beri ti brigu, naći će se! (Dolazi Živan s obligacijom u ruci).