Slika 9, Scena 4: PUPOVAC i PREĐAŠNJI
ŽIVAN (namrgođen): Nuto jako! A šta će ovaj vóde?
RANKO (začuđeno): Ne znam!… Otkud on sad?
DRAGA i MILKA (začuđeno): Pupavac!
SRETEN (Pupavcu): Koga tražiš, brate?
PUPAVAC: Molimo — šta je ovo?… (Pokaže rukom na ceo zbor).
SRETEN: Pa moji gosti i prijatelji.
PUPAVAC (jedva se uzdržava): A šta znači ovo, molimo, a?
SRETEN: Znači, brate, da se moja kćer (pokaže Milku). isprosila za onog momka tamo (pokaže Ranka). Nego šta ti tražiš ovde, a?
PUPAVAC (prekipljuje): Kako je to smelo biti?
SVI (poluglasno): Šta!… Šta?!
PUPAVAC (plane): Kako je to smelo biti, pitamo mi?!… (Pokaže Milku). Ova je devojka meni nasočena!…
SRETEN (zabezeknuto gostima): Ovaj je lud!
SVI (poluglasno): Lud! Lud!
ŽENSKINJE: Bog s nama! (Neke se prekrste).
PUPAVAC: Ja sam dao toliko obeležje, a ona se prosi za drugoga! Mene niko, što se tiče, i ne pita. Niko mi, ravnim načinom, i ne kaže… Ne bih ni znao — da mi sad slučajno ne kazaše tu pred kućom… (Sretenu). Kakva su to posla, molimo?… (Pokazuje na Milku). Eno moga obeležja! One minđuše, onaj broš, ono libade — sve sam to ja kupio fino za moje pare!
SRETEN (začuđeno): Šta, šta!… (Gostima). Ta ovaj će još reći — da mu je ona i kćer!
PUPAVAC: Jest!… Za moje pare — sve sam to kupio. Kupio sam i tepeluk… Kamo tepeluk?
SVI (začuđeno): Oho!
SRETEN: Ta to je već mnogo! (Plane). Napolje! Jesi čuo ti, rođače, odmah napolje! (Gosti poustaju uzvereni).
PUPAVAC: Ja neću napolje… Hoću devojku ili pare!… (Zgrabi čarape iz džepa i tresne na pod pred njih). Evo vam vaš dar!… Ne treba mi! Pare mi dajte!
NERA (brzo domaši čarape): Ta ovo su moje čarape! (Za se, krsteći se). Bog s nama!… A ja sam ih dala Neši! (Pokazuje ženskinju).
PUPAVAC (za se): I ćato mi ništa ne kazuje! Od sinoć ga nisam ni video!… (Glasno). Ja sam ovde u pravu!
SRETEN (brzo ženskinju): Sklon’te se tamo! (Pokaže na leva vrata).
ŽENSKINJE: Bog s nama — napasti!… Anatema ga bilo!… Pupavac! (Odlaze brzo, govoreći to, u levu sobu; ali se okrenu i vire gotovo sve na vrata).