Slika 5, Scena 4: RANKO, VULE i ŽIVAN
RANKO: Znaš šta, Živane! Idi ti, brate, sad pravo kući. Što je bilo — bilo, popraviti se ne može… Eto i Miholjdan je već blizu. Gledaj te doteraj na vašar koje goveče i nekoliko svinja, prodaćeš valjda… Uzećeš zar koju paru… A i ja ću se ovde postarati da nađem barem u zajam gdegod, pa ćemo to platiti… (Hrabreći ga). Nemoj da se kidaš! Preturićemo i to zlo preko glave…
ŽIVAN: Kako da se ne kidam, moj brate!… Nije to šala platiti toliko nasuvo!
VULE (hrabreći ga): Idi ti, brate, kući pa gledaj da sastaviš koju paru! Nisi ti sam nabelajisao, moj Živane! Mnogi i mnogi, osim tebe, padaju svaki čas i padaće u šake kaišarske. Teško onom ko ne ume da se čuva!… (Vadi pare i ostavlja za posluženje na sto). Hajdemo! (Odlaze svi. Mala pauza. Dolazi Neša sleva, vrlo ljutit).