Slika 8, Scena 8: DRAGA, MILKA i PREĐAŠNJI
NEŠA (polako): Gazda Vule! Gazda Vule! Gle,
gle! Eno je!… (Draga i Milka uhvate se pod ruku i šetaju ispred kuće).
PUPAVAC (upilji očima tamo, polako): Kako ’no joj beše ime, ćato?
NEŠA (polako i na uvo): Milka!
PUPAVAC (u zanosu): Milka!… Milka! Ihu!… (Sviračima). Stoj! Stoj! (Oni ućute. On peva piljeći u Milku).
Milkino oko plavetno
namignu na me pametno;
odmah moje srce oseti
da će mene Milka voleti!
MILKA (Dragi): Uh, bože sačuvaj! Kako se dere taj ludi Pupavac! (Šetaju).
NEŠA: Alal ti vera, gazda Vule!… Pa ti fino pevaš!
PUPAVAC: More, te kako fino!… Pa još kad sam malo pri ćeifu!… (Peva):
Milkina kuća na kraju,
okolo kuće psi laju
Ja velim: neka — nek laju,
Oni moju Milku čuvaju!
DRAGA (Milki): Taj se, bogami, ne šali! Samo ne znam kakva mu je to Milka što je pripeva! (Šetaju i smeju se).
NEŠA (polako i lukavo): Gle, gle! Kako joj lepo stoji!
PUPAVAC (brzo): Šta, ćato, šta?!
NEŠA: Ta eno!… Zar ne vidiš? Minđuše, broš! Tvoj dar.
PUPAVAC (upilji očima). Minđuše!… Dar!… Broš! (Prepun osećanja). Oh, Milka! Milka!… (Sviračima). Tuš, tuš!… Ćato brate, pij! (Kucaju se i piju. Svirači udare tuš).
MILKA (zaklanja uši): Uh, sestro, ova dreka!
DRAGA: Pa znaš, hvala bogu, da je ovde svakad tako praznikom… Mora se naći kakva bekrija da urliče!… (Šetaju).
PUPAVAC (radoznalo): Šta ’no vele, ćato?
NEŠA: Vele — pevaš fino kao slavuj!
PUPAVAC (vadi kesu i lupa njom o sto, istrči iz mehane Dragić). Vina ovamo! Ovo su pare! (Dragić zgrabi okanicu ispred njih i ode brzo unutra). Ima još Vule Pupavac!
DRAGA: Pupavac! Ha, ha, ha!
MILKA: I izgleda, sestro, kao neka tica! (Smeju se i sednu na klupu pred kućom).
PUPAVAC: Šta ’no veli, ćato? (Dragić donosi vino, pa ode opet unutra).
NEŠA: Kaže — da ti vrlo lepo stoji kad si tako veseo.
PUPAVAC: Dela, ćato, i ovu u njeno zdravlje! (Kucaju se, piju; svirači udare tuš, pa zasviraju kolo; Pupavac poigrava u sevdahu na stolici). Ihu!… Ćato brate!… Poleteću!… Odleteću!
MILKA (Dragi): Eno odlete Pupavac. (Smeju se i nastave tiho).
PUPAVAC: Šta ’no veli, ćato?
NEŠA (polako i lukavo): Kaže da bi te sad poljubila!
PUPAVAC: Poljubila! Ih, ih, ih!… (Uzdiše).
Oh, Milka, Milka!… (Sviračima). Stoj, stoj! (Oni ućute. On peva).
Želio sam svaki dan
da se s tobom upoznam;
da srce i lice —
tebi ja predam!
MILKA (Dragi, smejući se): Valjda je taj isti Pupavac prošao dvadeset puta jutros ispred naše kuće. I sve pili u prozore, mišljah — vrat će ušinuti!
DRAGA (vragolasto): Očiju mi, zaljubio se u tebe! Pa prolazi čovek — ne može svom srcu da odoli! (Smeje se).
PUPAVAC (peva):
Ljubav tvoja me muči
da mi srce iskoči!
Pogledaj, poslušaj,
Milka ljubazna!
MILKA (Dragi, smejući se): Pa da znaš kako je smešno blenuo u mene kad sam pogledala na prozor!… A što je tek izgledao smešan kad ga okupiše psi odande iz sokaka, pa se stade braniti!… I Neša je bio s njim. I on htede pući od smeha. Da ga on ne odbrani, htedoše ga lepo pocepati!
DRAGA (smejući se): Videćeš ti, dok on samo dođe koji dan pa te zaprosi!… Oteće tebe Pupavac od Ranka! (Smeju se i nastave tiho).
PUPAVAC (peva):
Primi prsten s prsta mog,
ja ću, Milka, s prsta tvog;
nek svak zna — da su dva
srca jedina!
MILKA (zaklanja uši, mrgodi se): Uh! Hajdemo, molim te, odavde! Ova mi dreka već probi uši! (Uhvate se pod ruku i odlaze levo ulicom. Prolazi sleva nadesno Bošnjak nožar sa svežnjevima noževa).