Slika 3, Scena 7: NEŠA i PUPOVAC
NEŠA: E, Vule brate, ja ti zavidim — nije vajde! Kud se god okreneš, pada ti para! (Pupavac se smeši). A ja? Trčim, obijam svoje noge, mučim se, petljam, pa nikad groša u džepu!… Eto i sad ti nemam ništa više, osim ovo deset para što mi dade ovaj naš Živan.
PUPAVAC: ’Ajdemo mi, ćato brate, u Kamenicu da ja tebi opet dam punomoćije da potvrdimo tamo kod kapetana, te mi naplaćuj veresiju i podužnice onud po selima, pa će biti dosta i meni i tebi…
NEŠA (gotov): Pa hajdemo! Valja pohitati. Ovo će skoro podne, a do Kamenice je podaleko.
PUPAVAC (polazeći): Stići ćemo rahat na ručak… (Osvrne se). A tvoja kumica, ćato, valjda otišla kući?… Baš veoma fina devojka! (Odu).
— Zavesa —