Slika 6, Scena 11: STANA, DRAGA, MILKA i PREĐAŠNJI
MILKA i DRAGA (još s vrata, poluglasno): Pupavac! Opet! (Kriju smeh).
STANA: A gle, gazda Vule!
PUPAVAC (uzvrpolji se, zbunjeno): Dobar dan i na zdravlje želimo! (Stani). Kako ste, šta radite? (Rukuje se sa svima, pa prođe na desno do stola).
STANA (smešeći se): Hvala bogu!
PUPAVAC (sedajući vrlo nespretno): Milo nam je, ravnim načinom… (Stani). Molimo — sedite kao u svojoj kući! (Stana sedne, smešeći se; on se komično vrpolji i pogleda Milku).
MILKA (tiho Dragi): Gle, čarape! Čarape! Vire mu iz džepa! (Pokazuje prstom i krije smeh).
PUPAVAC (zbunjeno Stani, ne znajući šta govori): A jȁ… (Poćuti). Pa kako ste mi još? (Neša se smeši lukavo).
STANA: Pa dobro, gazda Vule, a vi?…
PUPAVAC (kao gore): Mi eto svratili — nije da reknete (pogleda komično Milku). zbog kakvog nameravanja, nego tek… koliko da se vidimo ovde, što se tiče, s Nešom… (Zapne, ne znajući šta bi dalje rekao). A ja!…
DRAGA (tiho Milki): Gle kako te smešno pogleda! Bogami, doneo je tebi one čarape! (Kriju smeh).
NEŠA (navlaš Milki): Pa, kumice, šta misliš ti? Hoće li skoro biti proševine, a? (Milka ga pogleda malo popreko. Pupavac čisto oskoči od stolice).
STANA: Nešo! Kakav je to sad razgovor?
PUPAVAC (Stani): I mi takođe, ravnim načinom, sumiramo… Takom razgovoru, nije, znate, ovde najfinije mesto… (Pogleda Milku, pa zbunjeno i kao zastiđeno). Kad stvar bude svršena, onda je, molimo, sasvim druga stvar… (Uzima zbunjeno onu treću šolju s poslužavnika pa srkne kafe).
NEŠA (navlaš): A što? Ja mislim — slobodno je zapitati! Ovde smo, hvala bogu, svi svoji… Kumica je devojka na udaju… Momak je vrlo čestit, mlad, lep, a i u stanju je… (Milka opet pogleda Nešu popreko. Pupavac, misleći da je o njemu reč, vrpolji se komično na sve one epitete, pridiže, gladi i pogleda Milku, pa srkne i kafe malo).
STANA: Ali, Nešo!… (Pupavcu, zabašurujući Nešin razgovor). Ta govori tek koješta, gazda Vule!… To još nije sigurna stvar…
PUPAVAC (poplašeno): A što, molimo?
STANA (pogleda ga malo začuđeno): Znate i sami, desi se te iskrsne kakva smetnja otkud se čovek i ne nada.
PUPAVAC (kao gore): A kakva, molimo?
STANA: Pomislite samo! Ko bi se nadao da će toj devojci (pokaže očima Milku). smetati čak i parnica nekoga Živana iz Kamenice… Da ga počem ne poznajete, gazda Vule?
PUPAVAC (čisto odahne): Naravno, ravnim načinom… (Stani uveravajući). O, molimo, što se, na primer, parnice tiče — to ništa ne smeta! Presuda je, vi’te, već izvršna… (Stana ga pogleda malo začuđeno). Ima se otkud naplatiti, čovek je u stanju. Ne treba se, na primer, nimalo bojati… (Uzme opet šolju i srkne dobro kafe).
STANA: Znam, znam, gazda Vule… Ali njezin otac sumnja da se tu i momak malo ne ošteti…
NEŠA (upada navlaš u reč): Pa baš i da se ošteti… Čudna mi čuda!… (Lukavo smeši se). Kumica će imati i lepa miraza…
PUPAVAC (usvetli očima): I mi tako, ravnim načinom, nalazimo… (Stani). Ono što se tiče miraza, na primer… ne bi trebalo ni pare… Ali vidite — ova današnja vremena, pa… (Uzme šolju i ispije. Draga i Milka nasmeju se poluglasno).
STANA (jedva uzdržava smeh): Zla vremena, bogami! Danas se ne pita: kakva je devojka, nego koliko će doneti miraza…
PUPAVAC (pogleda komično Milku, pa tiho Neši): Baš zdravo fino čeljade, ćato! (Neša se lukavo osmehne).
MILKA (tiho Dragi): Lud, bogami, lud! (Obe prsnu u poluglasan smeh i pobegnu na leva vrata).
STANA (zabašurujući): Što ne poneste ove šolje vi, devojke? (Priđe stolu i pokupi sve tri šolje ispred Pupavca).
PUPAVAC (misleći hoće da ga posluži, zbunjeno): Zafaljujemo! Popio sam tri!… Fina kafa! Nemojte se, što se tiče, zbog mene uznemiravati! (Stana ode na leva vrata, jedva uzdržavajući smeh).