Slika 1, Scena 1: DRAGA i MILKA
DRAGA i MILKA (dolaze na vrata u začelju).
DRAGA (poverljivo, smejući se): Noćas su našli dve!
MILKA (radoznalo, smejući se): Očiju ti!… A gde?
DRAGA: Jednu pod njegovim, a jednu pod njenim prozorom.
MILKA: Zato li je gospodin Petko onako ljutit i naburen!
DRAGA: E?… A gde si ga videla?
MILKA: Pa maločas — bio je ovamo kod naše kuće. Pita ga tata šta mu je; on se samo mršti i veli: „Ništa, Sreto, ništa!… Nešto ti odjutros nisam dobre volje — nisam, jakako!“
DRAGA (smejući se): Da mi je znati kako li je sad Neri!… Ona će se živa izesti od muke.
MILKA (radoznalo): A veliš — dobro su nagrđeni?
DRAGA: Bruka i pokor!… Nána kaže — dosad se u ovoj varoši nisu nikad našle takve paskvile. Ne zna se ko je gore nakarađen: da li gospodin Petko, da li Nera!
MILKA: Baš volim što su tu torokušu malo ošinuli!… (Radoznalo). A, bogati, ko ih poturi?
DRAGA: Ništa ne znam!… Nána sumnja malo na Nešu.
MILKA: Na Nešu!… A što bi on?…
DRAGA: Čini mi se, nešto je kivan na Neru, od neko doba… Barem tako veli nána. Nego hajde da je upitamo; može biti — čula je još štogod. (Odu brzo na leva vrata, smejući se. Dolazi Neša. Nosi pod pazuhom neka akta, dve sveščice „zbornika“, kalendar; u rukama divit, peskonicu, dve-tri različite držalje. Namrgođen je i ljutit).