Slika 3, Scena 3: NERA i PREĐAŠNJE
NERA (još s vrata): Dobro jutro, Stano!… (Milki). Šta radiš, Milka? Ti jednako s tvojom kumicom Dragom, a?… (Stani). Prođoh ovuda, pa eto svratih uzgred da vidim kako si.
STANA (nemarno): Hvala bogu!… Sedi, Nero!
NERA (sedajući): Nemam ti, sestro, kad; ali tek mogu jedan časak — koliko da se odmorim… (Kao setivši se). Ama znate li vi da je Rajnina svekrva na samrti?
DRAGA: Ne može biti!
STANA: Ta ja sam je juče videla na sokaku!
NERA: Ja ti kažem, na samrti je!… Bože moj, sama koža i kosti! Sad baš idem otuda… Pop Vića čitao joj veliku molitvu. O, sestro, šta ti nam taj pop nakaziva!… Vrljava Živka ostavila opet njenoga Velju! Pomisli — vrljava Živka!
DRAGA (polako Milki): Sad samo slušaj čuda! (Smeše se i kriju smeh).
STANA (Neri): Kako to! Ta sinoć pred mrak prošli su tuda zajedno!…
NERA: Ja ti kažem! (Kao seti se). A, gle, ja ti i ne kažem da su prekjuče saranili Mićanana! Bio je na pratnji i gospodin Petko… (Povuče Stanu za rukav pa polako). Da znaš kako se ljuti na Nešu!
STANA (polako): A što?
NERA (polako): Opet se našla paskvila pod njegovim prozorom.
STANA: Odista?
NERA: Ja ti kažem!… Gospodin Petko sumnja opet na Nešu. Kivan je na njega i zbog onih preklanskih paskvila. Kaže — zabraniće mu da advokatiše, proteraće ga… Molim te, Stano, kaži mu nek se malo pričuva. (Glasno). A, bogati, gde je taj momak? Nešto se retko viđa!
STANA (nemarno): Ne znam… Sinoć je došao iz Kamenice; čini mi se, danas će opet otići. Jednako tumara po tim selima. Da je barem kakve vajde, pa što mu drago; ali ništa — samo besposliči.
NERA (polako): A on mi se hvali onomad da dobro zarađuje!… Zastupa, veli, nekakog bogatog seljaka iz Kamenice, što se parniči sa svojim komšijom oko nekih ovaca. Napričao mi je mnogo koječega… (Glasno). Gle! Ja ti i ne kazah sve! Bio je na pratnji i naš novi učitelj, gospodin Ranko! Gledim ga nešto — lep momak, sestro, lep, lep kao upisan! (Polako i poverljivo). Odmah sam pomislila u sebi: kako bi to bila krasna prilika za tvoju Dragu!… (Glasno). Vida Pajčetova isplaka se kao luda!
MILKA (Dragi): Bože, ala ta brblja! (Smeše se i kriju smeh).
NERA (kao setivši se): A znate li vi da je ćopavi Mirko isprebijao sinoć ženu na mrtvo ime, i polupao sve po kući, kao besan!… (Smejući se). Zgrabio lonac, pun vrele vode, jurio je čak do ćuprije; tu je stigao i nabio joj lonac na glavu!
STANA: Naopako! (Draga i Milka smeju se).
NERA: Jest, jest… Baš kod ćuprije!… (Dolaze Neša i Pupavac!).