Slika 5, Scena 6: DRAGIĆ i PREĐAŠNJI
PUPAVAC (ljubazno Dragiću): Molimo po jedno posluženje; ali samo štogod fino!
DRAGIĆ (osmehne se): Sad, gazda, sad! (Ode za kelneraj).
PUPAVAC (Neši, nestrpljivo): A, bogati, jeste li još što razgovarali?
NEŠA (brzo): O mirazu? Dabome! Pa to je, brate, najglavnije!
PUPAVAC (kao gore): Pa?
NEŠA (osvrne se bajagi da ne čuje ko, pa vrlo tiho). Dve hiljade i pet stotina!
PUPAVAC (đipi i usvetli očima): Dukata?!
NEŠA (kao gore): Jest… Ravno dve hiljade i pet stotina, osim spreme i nakita. (Kucka ga po ramenu). To ćeš dobiti odmah, čim bude prsten — sve gotove pare!
PUPAVAC (već ne zna šta da kaže od radosti): Eh, ćato, brate slatki, ti vrediš novaca! (Dragić donosi posluženje, ostavi pred njih pa ode za kelnera! i namešta tamo nešta).
NEŠA (za se): A od tolike moje zarade ne daš mi ni pare, lopove jedan!… (Glasno i bajagi poverljivo). Nego znaš, gazda Vule, šta bi sad bilo u redu?
PUPAVAC (radoznalo): Šta, ćato rode? (Poslužuje se).
NEŠA: Ovde je običaj da se najpre pošlje devojci kakav dar… (Poslužuje se).
PUPAVAC: A kakav — na primer?
NEŠA: Pa to se gleda prema prilici… Gazdinska kuća, daje dobar miraz; tu je već red da se i đuvegija pokaže… Otprilike trebalo bi da joj pošlješ kakvu iglu dijamantsku za u kosu, minđuše ili tako što.
PUPAVAC (češka se iza vrata): Hm, hm!… A koliko će to koštati?
NEŠA: E, bogami, tu se ne pita šta košta! Običaj je — običaj. U takvim stvarima ne treba tvrdičiti.
PUPAVAC: Pravo veliš, ćato… Pa baš da joj pošljemo. Nego znaš li ti gde bi se to moglo naći?
NEŠA: Znam, gazda Vule! Možemo otići, ako hoćeš, sad odmah da kupimo… (Za se). Video sam u trgovini Kalabinovoj dijamantske minđuše i broš, isto kao one što ih često nosi Milka. I to je kao naručeno!
PUPAVAC (koji se dotle malo zamislio). Samo, ćato, da izberemo što fino. Kad je dar — nek je što finije!
NEŠA: More, začudićeš se kako je fino! (Ustaje). Hajdemo!
PUPAVAC (ustaje): Hajdemo, ćato!… A kako bi se to njoj poslalo? Bi li valjalo da joj odnesemo ja i ti zajedno?
NEŠA: Aja! To neće valjati… Osloni se ti samo na mene. Za takav posao treba pouzdan prijatelj. Moramo raditi krišom — onako ispod ruke. Moramo se dobro čuvati da ko ne dozna, dok stvar ne bude svršena. (Poverljivo). Znaš, među nama rečeno, navalili su mnogi prosioci, pa… u takim prilikama hoće ljudi da prave spletke, hoće jedan drugom da podmetnu nogu… Nego mi ćemo to sad lepo uzeti pa ću joj ja sâm odmah odneti da se ko ne seti… Ti možeš svratiti posle podne tamo kod mene, pa ću ti kazati šta je rekla i kako je dar primljen. A može lako biti da će i ona doći onde kod svoje kumice, pa ćete se opet videti i bolje upoznati… (Polazi).
PUPAVAC (ostavlja pare za posluženje pa sto, polazi): E hajdmo, ćato!… Ali samo da izberemo što fino!
NEŠA (za se): Videćeš, Pupavče, šta Neša zna!… (Glasno): Nemaj brige, gazda Vule! Hajdmo samo! (Odu).
— Zavesa —