Slika 7, Scena 1: VULE, PETKO i SRETEN
VULE, PETKO i SRETEN (izlaze iz desne sobe).
VULE: Tako, gazda-Sretene! Poslušaj ti nas, pa se nećeš kajati… Doduše, take stvari ne može čovek prekršiti kao preko kolena; ali ne treba ni oklevati — kad se nađe dobra prilika…
SRETEN (neodlučno): Ono, tako je… Ali samo da mu nije te proklete presude…
PETKO: Ja ne znam, brate, šta je tebi — ne znam, jakako!… Šta se tebe tiče parnica njegovoga brata?
SRETEN: Ali, zaboga, gospodine, Ranko je još s njim u zadruzi!
VULE: Pa ako je!… Živan će valjda skrpiti otkud bilo novaca da plati taj vraški dug… I Ranko će mu pomoći…
SRETEN: Ama, ljudi, ja se toga baš i bojim!… Može se momak uvaliti u dug da pomogne svome bratu, pa će posle sam kuburiti…
PETKO: Ih, ala si ti neka cepidlaka — cepidlaka, brate, jakako! Ti nećeš valjda opremiti svoje dete bez ičega?!
SRETEN (zlovoljno): Bez ičega neće biti, ali sitnica…
VULE: Pa eto — baš od te sitnice može Ranko odvojiti te pomoći bratu da se ispetlja iz neprilike… Tako će sačuvati i svoje i Živanovo imanje, da se ne okrnji za praboga u bescenje… Je li, gospodine Petko?
PETKO: Jest, brate! Pravo veliš — pravo, jakako!
SRETEN: To je sve istina… Ali opet opet…
PETKO (ljutnuto): Šta „Opet — opet“?! (Odsečno). Pitam ja tebe, brate, je li tebi Milka pastorče, šga li?
SRETEN (razdražuje se): Pa ti znaš — šta mi je!
PETKO (kao gore): Jesam li ja svakad bio tvoj prijatelj — prijatelj, brate?
SRETEN (hoda razdraženo; kratko): Jesi!
PETKO: Jesam, jakako!… A da li sam te kad navratio da učiniš što ne valja, brate?
SRETEN (kao gore): Nisi!
PETKO: Nisam, jakako!… Onda mi jamačno veruješ?
SRETEN: Kao sebi!
PETKO: Kao sebi, jakako!… Pa kad mi veruješ, a ti me poslušaj — poslušaj, brate!… Podaj devojku za tog momka — podaj, jakako!
SRETEN (gotovo da prekipi): Uh, uh! Opet to — te to!… Ama okani me se, čoveče, kumim te bogom!
VULE: Gazda Sretene!… Nemoj da se kaješ!
SRETEN (plane): E, to je suviše! Ta mi se proševina pope već ovde! (pokaže prstom u teme). Neću da čujem ništa više!
PETKO (plane): Nećeš da čuješ?… E, onda kidam s tobom — kidam, brate, jakako!
SRETEN (korača ljut): Pa kidaj — marim ja!
VULE: Ali čuj, čoveče!
SRETEN (oseče se): Neću!… šta ste me tu napali! Ako imate drugog posla — dobro; ako nemate — zbogom!
PETKO (zabezeknuto Vulu): A što smo mi ludi da ispravljamo krivu Drinu! (Ljutito). Hajdmo, Vule! (Sretenu). A ti idi do vraga — do vraga, brate, jakako! (Ode ljutit s Vulom. U isti mah kad oni iziđu, dolazi iz leve sobe Smilja brzo i malo začuđena).