Slika 8, Scena 12: PREĐAŠNJI bez ŽIVANA
PETKO (gledajući za Živanom, Vidaku): E gde kaišari hoće da upropaste čoveka! A ne možeš im doskočiti — ne možeš, brate! (Nastavi tiho s Vidakom).
PUPAVAC (Neši): Ali, ćato brate, zar se to ne bi moglo pre?
NEŠA: Pre ne može… Ali čim joj pošljemo libade i tepeluk, odmah ćemo sutradan otići da učinimo proševinu…
PUPAVAC: Eh, eh!… Samo da pohitamo, brate… Oh, Milka, Milka!… (Spazi Petka). Ko je ono, ćato?
NEŠA: Naš pomoćnik. gazda Vule!
PUPAVAC: E, baš ću ga ponuditi! (Uzima čašu s vinom i ustaje).
NEŠA (zadržava ga): Ne! Nipošto!
PUPAVAC (otima se): A što ne! (Prilazi Petku povodeći se i pruža mu čašu). Molimo — srknite malo!
PETKO (pogleda ga i namrgodi se): Šta ćeš, brate? Šta ćeš? (Neša pritrčao i vuče Pupavca ostrag za ćurče).
PUPAVAC (otme se i porone napred): A što?!… Ja sam poreska glava! Plaćam porez, prirez… Ja svakad, što se tiče, fino — na primer…
PETKO (hoće da prođe): Dobro, brate, dobro!
PUPAVAC (pleće se pred njega): Ja nikad nisam oporočavao vlast!… (Neša ga vuče, on se otima). Pusti me da mu kažem!… (Petku). Ja svakad, ravnim načinom, Velim: da bog poživi vlast i narod… i kad ležem i kad ustajem… Najpre vlast pa — narod! (Neša ga vuče; on se otima i posrće bliže pred Petka). Ja nisam, što se tiče, nikad bio kakva propaganda!… Kod mene nema varancije!… Svakad velim: neka bog poživi vlast!… (Pruža čašu). Ali srknite samo… fino vino — za sretno viđenje… iz moje ruke… (Posrne jače i polije Petka vinom).
PETKO (podvikne Vidaku): Ukloni ovog čoveka! (Neša brzo odvlači Pupavca; istrči i Dragić iz mehane te mu pomogne).
PUPAVAC: Nikad nisam… svakad kažem: najpre vlast pa — narod! (Neša i Dragić odvuku ga u mehanu).