Slika 9, Scena 13: PUJA i PREĐAŠNJI
PETKO: Šta je to, Pujo?
PUJA: Ovo poslao gospodin Mića pisar. Našao i pokupio tamo kod Neše Zelenbaća. (Daje mu).
PETKO (brzo): Aha! Daj — daj!… Pričekni malo, Pujo, pričekni… (Razgleda hartije. Svi gosti glede radoznalo). Ovo nije ništa!… I ovo nije… (Zagledavši jednu hartiju). Ao! (Čita poluglasno). „Sedi… (nakašlja se i pogleda komično Neru). na ćepenku, prstom preti…“ (plane). Ao, lola, nitkov! Njegov koncept! (Graja napolju još dalje; Petko Vulu). Ti poznaješ bolje, Vule! Je li ovo njegov rukopis? (Pokaže mu hartiju).
VULE (priđe i zagleda): Jest!… Njegov je koncept!
PETKO (kipeći od ljutine). Aha, čekaj, Nešo! Čekaj, lolo, čekaj! Sad ćemo se mi računati — računati, jakako! (Ostavlja tu hartiju na stranu, pa brzo razgleda ostale). Gle! Evo nešto i u beležnici! (Brzo izvadi iz beležnice Pupavčevu kvitu i čita:) „Kvita na petnaest dukata koje danas primih od Živana Keserića…“
RANKO i VULE (pritrče): To je kvita! (Zaglede). Jest! Ao, lopov jedan!
ŽIVAN (koji je pritrčao s njima, začuđeno): Ama odista? Otkud tu?
PETKO (Živanu): Vidiš li, bolan brajko! Kažem ja tebi da su ti je ukrali — ukrali lopovi, jakako!… (Puji). Trči, Pujo, trči! Odmah mi vrati tog Pupavca! (Upadne Neša ljut i razdražen). Aha, čekni, Pujo, čekni malo! (Puja zastane). Idi ti, Vidače, vrati onog lolu! (Vidak ode brzo).