Slika 9, Scena 11: PREĐAŠNJI, bez PUJE
ŽIVAN: Udri, gospodine, pozlatila ti se!… O, da ’oćeš i onog drugog — bog dô.
SRETEN (Živanu): Koga to, prijatelju?
ŽIVAN: Ama onog varalicu — onog Nešu, što se kaže bajagi tamo neki ’dvokat…
PETKO: I on ti je, čini mi se, već dolijao — dolijao, brate, jakako!
NERA (za se): O, baš volim!
SRETEN (Stani): I taj će nesretnik, kumo, najposle zategnuti ličinu!
STANA (slegne ramenima): Vála, kume, ja sam već digla ruke od njega! Što ga god postigne — na njegovu glavu!… Ne marim, vala, ništa!
NERA (za se): Ne marim ni ja! Lažov jedan! Dati mi onako tvrdu reč da mene neće dirati, pa me opet metnuti u paskvilu! (Pogleda komično Petka, koji je počesto pogleduje kao mačak).
VULE (osmehne se): Ama, bogami, ljudi, i ova Pupavčeva komendija — biće Nešino maslo… videćete!
RANKO: To će i biti!
STANA: A jamačno! (Vulu). Otkako je izišao od tebe, prijatelju — svaki čas tumarao je tamo po Kamenici.
RANKO: I ja sam ih ovde često viđao zajedno, a od ovo nekoliko dana nisu se valjda ni razdvajali.
DRAGA: I juče pred mrak pili su i derali se onamo pred mehanom „Kod konkurencije“.
PETKO: A jest, bogami! Pravo kaže… Bili su obojica trešteni pijani — trešteni, jakako! Nisu ni meni dali da prođem s mirom — nisu brate, jakako!
SRETEN (osmehne se): Sve — sve… ali ja se čudim otkud Pupavac bahnu ovamo!… Traži pare, svoje pravo. Spominje nekako obeležje. Devojka mu, veli, nasočena!
SMILJA (smešeći se). Pa to nije teško pogoditi!… Njih dvojica, kao što velite, šurovali su sve zajedno. Morao je Neša njega navratiti — da mu bajagi bude provodadžija za našu Milku, pa mu na taj način izmamiti i štogod para.
STANA (Smilji): Ništa drugo, kumo, nego to! Pupavac je dvaput video i kumicu tamo kod naše kuće… Vidiš, molim te, zato li je Neša onomad pred njim spomenuo navlaš Milkinu proševinu!… Začudila sam se — šta mu bi, a znam da onako nije nikad reči progovorio o tom…
SMILJA (smešeći se): Eto! Velim ja!
STANA: A Pupavac, kumo, okupi lupati koješta… da čovek pukne od smeha! (Smeje se).
VULE (smejući se): Ele, tamo-amo — sva je prilika da je Neša naveo Pupavca na tanak led… (Dolazi Vidak. Napolju graja, smeh i uzvici: „Uha, Pupavac! Uha, iš, Pupavac!“).