Slika 9, Scena 14: NEŠA i PREĐAŠNJI
NEŠA: Ko naredi — s kakvim pravom, da se ja na pravdi boga uznemirujem?!… Čim sam ja dao povoda da se moja kancelarija pretresa?…
PETKO (kao da i nije čuo Nešin protest): Aha! Hodi ti, provodadžijo, hodi!… Tebe — tebe ja tražim! (Pokaže mu koncept paskvile). A ko ovo „sedi na ćepenku“ — ko, a? (Nera se komično namrgodi i okrene glavu).
NEŠA (uzbezekne se, pa zabašuruje osmehnuvši se): Ta to je neka šala, gospodine!… Probao sam da pravim pesme, tek onako šale radi…
PETKO: Da praviš pesme? Tek onako — šale radi, a? (Uzme brzo kvitu i pokaže mu). A kakva je ovo šala — kakva, more, a?
NEŠA (poražen): To… to… to… (Brzo se pribere). Otkud tu? To je neko podmetnuo!
PETKO: Pitam ja tebe, — je li ovo tvoj rukopis! Je li ovo tvoj potpis, a?
NEŠA (zbunjeno): Pa… jest… moj je…
VULE: Dakle — znao si da je ovaj čovek (pokaže Živana). isplatio svoj dug pošteno? Znao si da mu je data i ta kvita, koju si ti svojom rukom napisao i potpisao se kao svedok?
NEŠA (zbunjeno): Ta… ono… to jest…
RANKO: Pa kako si onda smeo zastupati tog Pupavca, kad si znao da traži po drugi put naplatu?
VULE: A znao si valjda i to da se za taki kaišarluk ide pod sud!
NEŠA (zbunjeno): Ja ga nisam zastupao… Ja i ne znam za tu parnicu…
ŽIVAN (Neši): A što lažeš, bolan, crn ti obraz bio! Ta jesi li jednako šuškao s njim, otkako se počela ona nesretna parnica? Ta jesi li dvaput, ti isti, izlazio u sud na ročište mesto njega?!… (Petku, dolazeći u vatru sve više). Ovaj, gospodine, ovaj je meni krivlji — nego i onaj čivitar! Jes, bog i duša! Ovaj ovde presreo me je preklane, tu nasred čaršije, i saletio me: „Odi ’vamo! I ja sam ’dvokat! I ja znam zakonik!“ Pa ti meni: „Daj položi za tužbu, svedocima dangubu, sudu taksu.“ Zbog ovog ovde ja sam se i zadužio onom zelenašu! Ama molim te, gospodine, tako ti tvoje dece — načini mu neka ga oteraju na robiju! E načini mu, zakona ti!… Mislio sam — čovek je pošten, a on terao varanciju sa mnom! Znaš li ti, bolan gospodine, da ja nisam smeo od bruke kazati sve ni svom rođenom bratu — kako sam nabelajisao s tim lolom tu! On je mene dve godine varao i lagao kao dušmana! On mi je uzeo tolike pare, a da i ne spominjem ono što je pojeo i popio u mojoj kući, — saprelo ga dabogda!…
PETKO (Živanu): I sapreće ga, brate — sapreti, jakako! Sreća tvoja, moj Živane, što ja uhvatih ovu kvitu, a ti bi, bolan, platio nasuvo tolike pare — platio, jakako!
ŽIVAN (Petku): A molim te — da mi neće sud opet tražiti da platim?
VULE i PETKO: Neće, Živane! Neće!
ŽIVAN (radosno): E hvala sudu! (Vadi iz nedara zamotuljak s parama i vraća Ranku). Na ti to! Hvala bogu — sad mi ne treba!
PETKO (Puji, pokazavši Nešu): Šta čekaš, Pujo? Goni, more, tog lolu u haps! I onog Pupavca — čim ga vrate, zatvori!… U haps, Pujo, lopove, kaišare — u haps, jakako! (Puja otera Nešu. Petko sveteći se). Aha! Tako njih zna pomoćnik Petko — tako, jakako!
ŽIVAN (radosno, sveteći se): Oho, bog da prosti!
— Zavesa —