Predgovor
M. Đ. Glišić. 20. septembra, 1885.
Ovo mi je prvi rad ovake sorte.
Trudio sam se da iznesem što vernije nacrtane tipove kakvih i danas ima po našim palankama…
Jesam li ih dobro nacrtao — to mogu presuditi samo oni ljudi, što su poznati s našim palanačkim životom. Sud onih ljudi što jedva po čuvenju znaju da u nas ima nekakvih „privatnih“ advokata, seoskih dućandžija i prostodušnih seljaka, može biti samo smešan, a nikad merodavan.
Što se pak tiče dramskih pravila, po kojima se obično mere i ocenjuju ovaki radovi, — nisam toliko drzak da rečem: da je ova moja komedija baš savršena i bez ikakve zamerke.
Mogu se pohvaliti, bez zazora, da je Podvala prikazivana dosad devet puta na našoj pozornici1 i da je kuća svakad bila puna publike.
Bila bi grehota kad ne bih ovde zahvalio svima članovima našeg i muškog i ženskog glumačkog osoblja na njihovoj usrdnoj volji i ljubavi s kojom su svakad prikazivali svoje uloge u mojoj komediji. Njihova imena ispisana su napred pored dotičnih osoba.
Red je da zahvalim i Matici srpskoj što mi je Podvalu nagradila iz fonda Jovana Nake sa stotinu forinata.
Radovaću se ako ova moja komedija bude i ovako u knjizi primljena onako kako je već primljena na našoj pozornici.
Napomene
- Prikazivana prvi put 23. aprila 1883. godine u Narodnom pozorištu u Beogradu. (Prim. prir.)