Slika 3, Scena 2: STANA, pa MILKA i DRAGA
STANA (smejući se): Kako se ova moja kuma stara o svojoj pastorci!… Milka samovoljna i jezična! Ta ja ne verujem da bi se u celoj ovoj varoši našla još koja devojka onako pitome i dobre naravi… Bajagi niko se neće setiti zašto hoće da je isprati čas pre iz kuće! Kum Sreten — čovek već u godinama; kuma Smilja mlada, lepa, pa… dabome, Milka joj je na smetnji!… (Smeje se i maše glavom. Dolaze spolja Milka i Draga). Aha, kumice, gde si mi ti?
MILKA (veselo): Evo me, kumo!… Molim te, brani me! Ova Draga dira me jednako! (Draga se smeje).
STANA: A što, kumice?
MILKA: Pa kaže da je gospodin Ranko kao i drugi momci… nije ništa osobito… A to, kumo, nije istina!
DRAGA: E dabome! Nema valjda zvezdu na čelu!
STANA (Dragi): De ti, vraže, de!… (Milki). Ne slušaj ti nju, kumice! Ona govori tako od đavolstva… (Namerno). Bogami, Ranko je baš valjan, lep momak…
MILKA (brzo Dragi): Eto! Čuješ?… (Draga se smeje vragolasto).
STANA (za se): Voli ga, obešenica!
MILKA (Stani): Pa i Smilja ga mnogo hvali, kumo… a otac — prođi se!
STANA: Ko ne bi hvalio čestita čoveka!
MILKA (brzo Dragi): Eto, eto! Čuješ? (Draga se smeši).
STANA (navlaš): Ama šta je to tamo kod vas, kumice? Meni se čini, tebe kuma Smilja od neko doba dobro pazi, je li?
MILKA (veselo): O, kumo, ona ti je sasvim promenila ćud! Kad se setim kako me je pre kinjila — uh, da bog sačuva i moga dušmana! A sad… ni ona žena, ni daj bože!
STANA (za se). Znam, znam!… (Glasno, smešeći se). A otkad to?
MILKA: Pa ima tako dva meseca… Otprilike — otkako se gospodin Ranko upoznao s nama i počeo dolaziti našoj kući…
DRAGA (vragolasto): A dolazi češće, a?
MILKA (naivno): Dolazi gotovo svaki dan… Bio je i otoič… A što pitaš?
DRAGA: Ništa — ništa!… Slobodno je pitati. (Smešeći se vragolasto). Kuma Smilja promenila ćud. Hm! Ko zna šta još može biti.
STANA (Dragi): Ama ti, đavole!
MILKA (Dragi): Šta će biti? Neće se valjda svet prevrnuti!
DRAGA: To neće… ali može biti svatova.
STANA: Draga!
MILKA: Svatova?… A čijih?
DRAGA: Pa tvojih…
MILKA: Nemoj, Draga, da me ljutiš! (Draga se smeje).
STANA: Pa ako i bude — zar je to nešto ružno? Lepo ćemo se proveseliti… poigrati… (Pogleda Milku).
MILKA (naivno): Ama, bogami, kumo, nije čovek još ni reči spomenuo!
STANA (smešeći se): Pa ako nije… on može spomenuti… (Dolazi Nera žurno).