Poglavlje 14: O grčkome caru i o Muratu, sinu Sultanovu
Grčki car, ležeći na samrtničkoj postelji, poverio je sina svoga, malo detešce, Kantakuzinu da ga podigne na noge, a isto tako je i čitavu grčku zemlju poverio njegovu staranju, da se o njoj brine dok dete ne bi postalo dovoljno mudro. Ali kada je već mladi car dorastao do potrebnih godina, Grci su hteli da ga podignu na vlast, a Kantakuzin to nije dopuštao, hoteći sam da uzme vlast. A kad Kantakuzin1 vide da je ne može dobiti, pozva sebi u pomoć turskoga cara Murata i dopusti mu da se prebaci na ovu stranu preko mora u grčku zemlju protiv njegovoga gospodara. I ovaj, prevezavši se bez smetnja preko mora na ovu stranu niže Galipolja, s pomoću Kantakuzinovom osvoji najpre jednu tvrđavu koju nazivaju Dardanele. Tada Galipoljci, saznavši da su se Turci prevezli na ovu stranu, odmah bejahu gotovi i krenuše na njih. Sve je živo hitalo, kako je ko mogao, ali u velikom neredu; mislili su da će Turci pred njima morati pobeći ili otići. Kad Turci videše taj nered, uredivši se, na stremen ih dočekaše, a kad se sudariše, odmah prednju liniju poraziše, a posle toga se zadnji deo razbeža. Tada Turci, jureći za njima, prodreše čak u mesto Galipolje i zauzeše ga.
Car Murat, zaključivši primirje s grčkim carem, krenu na bugarskoga cara.
Rasrdivši se na Kantakuzina, Grci narediše da bude kamenovan.
Car Murat, pre no što je stigao do bugarske zemlje, zauze dva grada: jedan se zvao Soganlik, a drugi Dimotika i vrati se nazad preko mora u Anadoliju, pa posede one gradove koje je bio osvojio.
Napomene
- Posle smrti vizantijskog cara Andronika Trećeg 1341, Jovan Kantakuzin, predstavnik aristokratske stranke, pokušao je da liši prestola maloletnog sina Andronikovog Jovana Petog, ali je pretrpeo neuspeh i pobegao u Srbiju, gde je sklopio savez sa carem Dušanom. Godine 1352. Kantakuzin se udruži sa Turcima i ovi onda zauzmu grad Cimpena na Galipoljskom poluostrvu, a dve godine kasnije i sam Galipolj.