Poglavlje 6: O njihovim poganičkim zborovima
Svoj zbor nazivaju baht, kao kad bi rekao rasprava. Jer taj običaj neguju među sobom učenjaci i kaluđeri, a određuju dan rasprave pred najvišim dostojanstvenikom posle cara. Zbog toga su u ono vreme kada sam ja bio u Turskoj priredili raspravu pred Mahmut-pašom, jer mora među njima da bude moćan dostojanstvenik, a jedan među njima biva najviši kaluđer, kojega nazivaju salih. Ovaj počinje govor ovako:
„Muhamede, pomozi i rasvetli um svojim kaluđerima koji tebi podražavaju.“
Zatim počnu raspravljati, govoreći jedan protiv drugoga, a najviše o prorocima; jedni priznaju Gospoda našega Isusa Hrista za proroka, a drugi za natproroka, a treći vele da će u sudnji dan on biti najviši prorok pored Boga stvoritelja neba i zemlje. A Gospod Bog je, vele, od onoga vremena kako je nastala hrišćanska vera izabrao osam stotina kamila, koje su kao nekakvi nevidljivi duhovi; ovi hodaju svake noći i biraju rđave muslimane iz naših grobova pa ih nose u đaurske grobove, a onda biraju dobre đaure i nose ih u naše grobove. I tako će sudnjega dana pred Boga stati dobri đauri s našim muslimanskim zborom, a rđavi muslimani će stati s đaurskim zborom. I govori im: Gjaurun dini var dir, imani jok dur, kao kad bi rekao: „Hrišćani imaju veru, ali dela nemaju.“ I zato će Muhamed muslimane povesti u raj, a Isus će narediti hrišćanima da idu u pakao; Mojsije će se tužiti na Jevreje da mu nisu bili poslušni.
A spomenuti salih je među ovim učenjacima kao božanski čovek i ukazuju mu veliku počast. Ovaj je ovako govorio:
„Ilija i Enoh su telom i dušom u raju, a pred sudnjim danom treba da umru. Ali je Isus i telom i dušom na nebu; on je jedini koji neće umreti smrću, nego će na vjeki vjekova biti živ. Muhamed je bivao dušom i telom na nebesima, ali je zato uvek ostajao s nama na zemlji.“
A posle su se počeli raspravljati: jedan ovako, drugi onako, a mnogo je stvari bilo među njima. A načinivši viku, počeše jedan drugoga knjigama ciljati, pa sam pomislio da će se potući. Ali Mahmut-paša im naredi da ućute i da prestanu sa tom prepirkom, pa je prema običaju naredio da im se donese da jedu i data im je voda da piju, jer oni vino ne piju. Potom, pošto su se najeli, Bogu hvalu iskazivahu, moleći se za duše živih i mrtvih i za one koji hrišćanima pričinjavaju pakosti i protiv hrišćana ratuju.
Ali da ne bih razvlačio, ovde nisam napisao ni deseti deo od onoga što se dešava u toj prepirci.