Poglavlje 30: Kako je Muhamed prevario despota Dimitrija morejskog ili ahajskog pomoću primirja
Moreja je grčka zemlja, lepa i bogata, sva morem opkoljena, osim jednoga mesta gde se more nije sastavilo.
Kad su videla grčka gospoda da se turska moć umnožava, načinili su bili zidove od jedne morske obale pa sve do druge, ali ne osobito sigurne i nedovoljno snabdevene.
Tu zemlju zovu i Peloponez.
A u toj zemlji vladao je Dimitrije despot, ili drugim rečima gospodar ove zemlje. A ovaj je bio rođeni brat nekadašnjeg grčkog cara Konstantina Dragaša, koji je u Carigradu ubijen. Ovaj despot je imao s Turcima primirje za deset godina i imao je da im daje danak svake godine po dvadeset hiljada dukata. Ali kada je Turčin osvojio rašku zemlju, a Beograd se odbranio od njega, vrativši se od Beograda, u redu se krenuo na despota Dimitrija morejskoga. I kada smo već bili nedaleko od Soluna, blizu jednoga mesta koje se zove Serez, prispeše tu despotovi poslanici noseći danak caru. A on ne htede od njih danka uzeti, niti im odgovoriti, već odmah otpremi Mahmut-pašu, a s njim dvadeset hiljada konjanika, osim njegove vlastite vojske, da zauzmu zidine pre no što bi bile posednute, da odmah jurišaju ne bi li ih mogli zauzeti. I otpremivši tako ove ljude, on tek onda odgovori poslanicima da kažu svome gospodaru da od njega neće danka i da sam on k njemu ide, pa neka se brani kako najbolje bude mogao.
Potom pravo pođe u Moreju. I pre no što su poslanici morejskoga despota stigli do Moreje zid je već bio zauzet.
A kada su poslanici po drugi put došli s dankom caru, on ga uze i ovakav im odgovor dade.
„Idite i recite šta vidite, da sam namislio s vašim gospodarem sam da porazgovaram, i to ne uzmognem li ove godine, onda ću druge.“
Kad prispe tada car do Moreje, najpre naredi da se razruši onaj zid sve do temelja. A nedaleko odatle bio je jedan grad na brdu i zvali su ga Krf. Pa pošto nije mogao s topovima da se izveze na brdo pod grad, naredio je da se tamo doveze bakar pred grad do crkve Svetoga Nikole, pa su onde izlivena četiri topa za rušenje i s njima je osvojio grad. Osvojivši ga, krenuo je ka Patrasu, gde je sveti Andrija boravio, a onda ka jednome gradu koji nazivaju Leondari, i tamo je prispeo despot morejski, imajući malo ljudi sa sobom, jer se nije nadao da će ga car tako prevariti. I porazi mu potpuno šest hiljada konjanika. Onda se car uputi i opsede Leondari i osvojivši ga, sve najamnike poseče, kao što je i u drugim gradovima učinio. Ostavivši u njima posadu, vrati se natrag.
A kada smo prispeli do mesta koje se zove Livadija, nedaleko od Negroponta ili Evbeje, gde je bilo najslavnije mesto Halkidija, ljudi ove zemlje budući veoma borbeni, a hoteći tada kao da poplaše Turke, poslaše svoje izaslanike caru s darovima. Davši mu darove, pokazaše mu potom veliko, debelo konjaničko koplje i tojagu isto tako gvozdenu, debelu, govoreći ovako:
„Care, ako možeš ovim kopljem i ovom tojagom rukovati, onda možeš i Negropont osvojiti.“
Rasrdivši se, odgovori im car:
„Uzmite natrag koplje i tojagu i recite svojim gospodarima da to dobro čuvaju, pa kad im bude potrebno, da se tim kopljem i tojagom brane.“
I zareče se:
„Ako Negropont osvojim i nađem to koplje s tojagom, svima ću im noge polomiti tom tojagom.“
A odatle je car krenuo u Jedrene, svoju prestonicu, i tamo je boravio preko zime.
A iduće godine je odmah s proleća krenuo u Moreju na despota Dimitrija.
Stigavši do despota, osvajajući gradove, ubijao je, ljudima kosti lomio i druge je svireposti činio besni turski pas. A to je radio zato da mu se ljudi u gradu ne bi smeli protiviti. A svakojako te godine ipak nije mogao čitavu zemlju osvojiti, već je morao treći put da krene na Moreju.
Imali smo dosta muka dok smo despota Dimitrija stigli i opkolili u jednom mestu koje nazivaju Mistra. Tu se despot morao predati Turčinu na milost i nemilost i samo je tako ostao u životu. I poslao ga je car odatle s njegovom ženom i sa čitavom njegovom poslugom u Jedrene da ga tamo čeka. A sam je zauzeo čitavu morejsku zemlju. Posevši gradove, ostavio je onde jednoga gospodina po imenu Balabanagu, učinivši ga vojvodom, da vlada. Pa ipak Korint nije mogao osvojiti, jer je grad veliki i moćan na morskoj obali.
Zatim car ode u Jedrene.
Kad je onamo prispeo, dade despotu Dimitriju jednu veliku pokrajinu u grčkoj zemlji kraj mora i grad koji se nazivao Enos, veliki i bogat. Tu stiže i vest da je despot raški Đurađ umro. I poruči car njegovu sinu Lazaru da zavlada zemljom, govoreći da mu neće smetati sve do smrti.
Onda smo krenuli na jednoga poganičkog kneza, po imenu Ismailbega, preko mora u grad nazvan Sinopa. Osvojivši grad i čitavu njegovu zemlju, car uze sa sobom ovoga kneza u Jedrene i dade mu jednu pokrajinu u bugarskoj zemlji i grad Stanimaku.
I došla je vest da je knez Karaman, koji je ranije bio spominjan, umro. Car bez oklevanja krete u njegovu zemlju i zauze je celu, uzevši je pod svoju vlast. I tu reče Muhamed:
„Krenuo bih da pokorim sultana i sva njegova mesta, ali se bojim Boga, da sveta mesta ne okaljam. Zato se moram toga okaniti. Jer su tamo ona mesta gde je Gospod Hristos išao i ostali proroci: Mojsije, David, a isto tako i Muhamed.“
I odatle je krenuo nazad u Jedrene.