Janičarove uspomene ili Turska hronika

Poglavlje 49: O jedinstvu poljskih kraljeva s ugarskim

Ugarski kralj Vladislav i poljski kralj Olbraht1 jesu dva brata koja leže pod istim srcem, od iste krvi potekli. Imajući tako veliku silu, bilo bi zaista božja kazna i veliko i nečuveno čudo kad se ne bi osmelili da napadnu turskoga cara i da se ne osvete za takvo prolivanje hrišćanske krvi i za uništenje naroda, a osobito njihovih predaka.

A svakako je dobro poznato bilo da dokle god je vlaški vojvoda Stefan2 držao Kiliju i Beograd u svojim rukama, poljska kraljevina je sedela u miru kao iza štita. I dok isto tako ugarski kralj drži u svojim rukama raški Beograd, ugarska zemlja je sigurna. Jer Dunav, Sava, Tisa i Drava, ove četiri reke, predstavljaju kao pregradu. Ali bi zato trebalo Beograd kao ključ ugarske kraljevine držati u velikoj pažnji. Jer poganici ne spavaju, jer je kraljeva dužnost da se o svima podanicima stara i da ih uvek opominje i brani. A za to nema drugog pravilnijeg puta nego bratska sloga i jedinstvo i ljubav svih hrišćana, da bi od poganičke ruke bili oslobođeni.

A ne kao kralj Matija, koji je ostavio poganike, a rat vodio protiv hrišćana. A na žalost, uzrok tome bili su sveti otac papa Pavle Drugi3 i car rimski Fridrih4, obojica slavnoga spomena, jer su doveli do toga da kralj Matija, slavnoga spomena, vodi borbu protiv Čeha proglašujući ih za jeretike, pa kad ove nije mogao pobediti i sebi pokoriti, okrenuo se na austrijsku zemlju protiv rimskoga cara. I tako je među hrišćanima bila borba, a poganici su svoju silu umnožavali, jer pod zastorom vere hrišćane lakomstvo i prazna hvala vode mnogim rđavim stvarima.

I tako su hrišćani mučeni, a poganstvo se svuda ojačalo. A uspomena na pokojnog kralja Matiju prošla je kao zvuk zvona.

Τελλος

Napomene

  1. Jan Olbraht je godine 1497. krenuo na jug s namerom da na moldavski presto dovede svoga mlađeg brata Žigmunda.
  2. Moldavski vojvoda Stefan Veliki suprotstavio se zajedno sa Turcima Janu Olbrahtu. Poljska vojska je bila opsela moldavsku prestonicu Sučevu, ali se uskoro morala povući.
  3. Papa Pavle Drugi (1464—1471).

Стране: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52