Poglavlje 49: O jedinstvu poljskih kraljeva s ugarskim
Ugarski kralj Vladislav i poljski kralj Olbraht1 jesu dva brata koja leže pod istim srcem, od iste krvi potekli. Imajući tako veliku silu, bilo bi zaista božja kazna i veliko i nečuveno čudo kad se ne bi osmelili da napadnu turskoga cara i da se ne osvete za takvo prolivanje hrišćanske krvi i za uništenje naroda, a osobito njihovih predaka.
A svakako je dobro poznato bilo da dokle god je vlaški vojvoda Stefan2 držao Kiliju i Beograd u svojim rukama, poljska kraljevina je sedela u miru kao iza štita. I dok isto tako ugarski kralj drži u svojim rukama raški Beograd, ugarska zemlja je sigurna. Jer Dunav, Sava, Tisa i Drava, ove četiri reke, predstavljaju kao pregradu. Ali bi zato trebalo Beograd kao ključ ugarske kraljevine držati u velikoj pažnji. Jer poganici ne spavaju, jer je kraljeva dužnost da se o svima podanicima stara i da ih uvek opominje i brani. A za to nema drugog pravilnijeg puta nego bratska sloga i jedinstvo i ljubav svih hrišćana, da bi od poganičke ruke bili oslobođeni.
A ne kao kralj Matija, koji je ostavio poganike, a rat vodio protiv hrišćana. A na žalost, uzrok tome bili su sveti otac papa Pavle Drugi3 i car rimski Fridrih4, obojica slavnoga spomena, jer su doveli do toga da kralj Matija, slavnoga spomena, vodi borbu protiv Čeha proglašujući ih za jeretike, pa kad ove nije mogao pobediti i sebi pokoriti, okrenuo se na austrijsku zemlju protiv rimskoga cara. I tako je među hrišćanima bila borba, a poganici su svoju silu umnožavali, jer pod zastorom vere hrišćane lakomstvo i prazna hvala vode mnogim rđavim stvarima.
I tako su hrišćani mučeni, a poganstvo se svuda ojačalo. A uspomena na pokojnog kralja Matiju prošla je kao zvuk zvona.
Τελλος
Napomene
- Jan Olbraht je godine 1497. krenuo na jug s namerom da na moldavski presto dovede svoga mlađeg brata Žigmunda.
- Moldavski vojvoda Stefan Veliki suprotstavio se zajedno sa Turcima Janu Olbrahtu. Poljska vojska je bila opsela moldavsku prestonicu Sučevu, ali se uskoro morala povući.
- Papa Pavle Drugi (1464—1471).