Poglavlje 31: Kako je krenuo na trapezuntskoga cara preko mora
Trapezunt1 leži, kao i Sinopa, s one strane Crnoga mora, daleko ka ishodu sunca. Trapezuntska zemlja je planinska i velika, sa svih strana nastanjena poganicima: sve su Tatari, kao što su veliki han, i Uzunhasan, Džani beg Girej. Ovi tatarski vladari radije su hteli da imaju kao suseda trapezuntskoga cara nego turskoga, mada je bio njihove poganičke vere. I zato, polazeći na Trapezunt, veliku smo muku i nevolju videli od Tatara i Grka, jer se više Trapezunta, pored velikoga hana, nalazi grčka zemlja jednoga gospodara, velika i silna po narodu, u kojoj vlada takva sloga da joj nijedan poganik ništa ne može učiniti. Ovu zemlju nazivaju Đurđistan, kao da kažeš: narodna sila. I ona zavisi od trapezuntskoga cara, ali ipak ima posebnog gospodara.
I kretali smo s velikom mukom ka Trapezuntu. I to ne samo vojska, nego i sam car, jedno zbog udaljenosti, drugo zato što nas je narod napadao, treće — zbog gladi i nestašice, četvrto — zbog velikih i neprolaznih planina, a uz to još zbog nekih blatnih i močvarnih mesta, jer su kiše padale stalno svakoga dana tako da je put bio od konja izgacan, pa je bilo blato konjima do trbuha. I tako smo s velikom mukom prispeli na jednu planinu blizu trapezuntske zemlje, i silazeći s ove planine nadole, put je bio iskvaren i izlokan. Sam car je imao sto kola svojih, osim druge gospode. Znajući tada da vojska zbog kola nije mogla nikuda, jer su se sva kola bila u a bila blato zaglibila, naredio je car da se kola iseku i izgore, a konje je razdao, svakome ko ih je samo hteo da uzme, a onaj tovar koji je imao na kolima sav je natovaren na kamile, jer je car, prema pričanju narodnom bojeći se loših puteva, poveo bio sa sobom osam stotina kamila. I odatle smo išli s planine na planinu. I dogodilo se na jednome mestu da se jedna od tovarnih kamila, na kojoj je bio deo carskoga blaga, srušila s puta na stranu s planine i to sa sanducima, koji su se potpuno polomili i tu su se kese, u kojima su bili zlatnici, na broju šezdeset hiljada, sve bile prosule. Ali janičari koji su se tu bili zadesili stali su isukanih sabalja čuvati da niko ne bi onaj novac uzimao dok ne dođe gospodin koji upravlja blagajnom. I tako se zbog ove kamile sva vojska zaustavila, jer nikakvog drugog puta nije bilo, a u to vreme je silna kiša padala.
Kad car dođe, zapita zašto, vojska stoji. Kad mu ispričaše šta se dogodilo, car odmah naredi da one zlatnike pokupe, i to kogod samo hoće i može, samo da se vojska ne zadržava. Dobro je tu bilo onima koji su tu blizu bili; jer su neki dosta ćarili. I ja sam se isto tako pri tome zadesio, ali kasno: već su svi zlatnici bili gde je trebalo da budu, samo je crna zemlja ostala, jer ko je mogao, skupljao je i s travom i blatom, otimajući jedan drugome, kao što obično biva.
I tako je uopšte, dok se nismo prebacili, nevolja bilo dosta, jer se zemlja bila tu raskaljala kao testo. Zbog klizave zemlje janičari su cara nosili na rukama sve do ravnice, a kamile s blagajnom ostale su na planinama. Tada je car zamolio janičare da se toga posla prihvate i da kamile prevedu dole. I morali smo s velikom mukom nazad da idemo uzbrdo i cele noći smo se mučili dok ih nismo preveli. I tu car ostade toga dana na odmoru i dade janičarima pedeset hiljada zlatnika da među sobom razdele, a janičarskim stotinarima je povećao plate: koji su ranije imali zlatnik na četiri dana, njima je dao na dva dana zlatnik, kako je bez greške i danas, jer što cvr na svome dvoru odluči, to uvek bez promene ostaje.
Sa ovoga mesta poslao je car dve hiljade konjanika ka Trapezuntu, koji su tamo poraženi i pobijeni svi do jednoga, tako da od njih nikakvih vesti nismo mogli imati, pa je sam car krenuo sa čitavom svojom silom ka Trapezuntu i tu smo posmatrali tela pobijenih kako leže. Potom je car opseo Trapezunt jer je sto pedeset velikih i malih lađa došlo u pomoć Crnim morem s velikim topovima. I osvajao je car Trapezunt šest nedelja uz veoma velike troškove, dokle ga nije osvojio. I trapezuntski car mu se morao pokoriti na milost, i ovoga je poslao u Jedrene, a sam je zauzeo čitavu trapezuntsku zemlju. Imajući tada tako mnogo lađa na moru i veliku vojsku pri sebi na suvu, car Muhamed je hteo da krene na ranije spominjanoga grčkoga kralja. A kad je čuo da među njima vlada velika sloga, ostavi ih na miru i uputi se nazad ka Jedrenu, pokupivši mladež, kako mušku tako i žensku. Šta se pak desilo trapezuntskome caru ispričaćemo kasnije.
A kada smo nazad stigli do jednoga mesta koje nazivaju Niksar, dođoše vesti od Alibega, smederevskoga vojvode, koji je javljao:
„S božjom pomoći pobedili smo đaure a Mihaila Silađija smo zarobili.“
Car odmah naredi da se Mihailo Silađi čuva u Carigradu sve do njegova dolaska. Zatim, kad je stigao, naredi da ga poseku, a pre toga se car ne znam iz kojeg razloga bio rasrdio na Alibega, tako da je trebalo da bude posečen, ali pošto je tako hrišćane pobedio, vratio se u milost kako je i ranije bio i za srdžbu mu je car oprostio.
Napomene
- Trapezunt, pristanište na Crnom moru.