Poglavlje 18: O državi velikoga kana i o rimskim carevima
Imao je u to doba Tamerlan pešaka šest stotina hiljada ljudi, a konjanika četiri stotine hiljada. Veliki kan je gospodar tatarski i prestonica je njegova u velikom gradu koji zovu Hajtaj1 ili Čatatač; leži na severu od istoka sunca. On je veliki i slobodan gospodar, i to iz prastarih vremena. Nekada, za starih vremena, njegov predak je bio zauzeo mnogo zemalja prema zapadu sunca2, pa i danas postoje znaci onde gde je bio: velike humke na poljima, koje je on naredio da se nasiplju.
Rimski carevi su iz davnina vladali čitavim svetom od ishoda do zapada sunca, dok nije došao car Konstantin Veliki. On ustupi Rim svetome ocu papi Silvestru, a sam se krenu u arbanašku zemlju ka jednome mestu zvanom Drač; sagradivši ga, nije mu se svidelo da tu ostaje, nego krenu u Grčku, jer je i sam bio Grk, ka mestu koje je nazivano Bizant i sazida znameniti grad. Sve one krasote koje su u Rimu bile naredio je da se tu načine i izveo je sa sobom svu rimsku silu, odvedavši sedam gospodara koji su u to vreme vladali Rimom. A iz njihovih domova uvek je jedan bio car i nazivali su se Paleolozi3, kao kad bi se reklo: staroslavni. Kakvog su oblika bili u Rimu domovi ovih gospodara, tada je naredio da im se takvi sagrade i u Bizantu i dao je ovome gradu ime Stambol, kao da rečeš: carska prestonica, ali ga danas zovu Konstantinopolj. On je naredio da ga zovu novi Rim, zato što je imao veličinu i oblik Rima, ali su ga ljudi nazvali Konstantinopolj, to jest Konstantinov grad. A čitavu makedonsku zemlju nazvao je po Rimu Romanija.
U ono vreme dolazili su carevi u Rim kao moćni gospodari od stotine naroda, jer je još sveta crkva bila jedinstvena. Potom, posle nekih stotinu godina, jedinstvo se bilo promenilo posle cara Lava. I tada papa i Rimljani izabraše sebi za cara Karla franačkoga, a potom su birali sebi careve od nemačkih kneževa, kao što je i danas običaj. I otad se hrišćansko carstvo počelo ljuljati i uništavati, prema jednome pismu koje veli: „Teško tebi, sedmoglavi, jer će od tebe svako zlo proizilaziti.“ A „sedmoglavi“ znači Rim, jer je iz njega sedam domova proizišlo, kao što smo ranije pisali.
Videći takvu neslogu među hrišćanima, Muhamed krenu na persijsku zemlju, stvarajući veru za poganike, i u tome umesto rimskoga cara podiže poganika sultana, koji je u onim krajevima vladao i postavi ga u jednome mestu koje nazivaju Misir, kao što i sada vlada, a biće sve dok Bog bude hteo sultan, našim jezikom nazvan žoldan (tj. plaćenik), a ipak u ovim zemljama na istoku sunca vlada nad njima moć velikoga kana.
Grci pripovedaju za cara Konstantina da je on bio jedan pastir i da je bilo jedno stado, kao što piše u jevanđelju, jer je on oslobodio hrišćane i uništio je poganičko idolopokloništvo. A drugi pak govore da sudnjega dana treba da bude drugi pastir i jedno stado, što tako treba razumeti da sudnjega dana treba da bude jedan sudija sin božji, koji će suditi živima i mrtvima. Ali će ipak biti dva stada i dva pastira. Jedno stado biće u nebeskom kraljevstvu, a pastir ovoga stada biće sin Boga živoga, a drugo stado će biti u večnom paklu, a njegov pastir je đavo. A prema zbivanjima sadašnjih vremena tako izgleda da će teško biti da bude Jedan pastir i jedno stado, a ako Gospod Bog ne bi na drukčije izmenio, onda će Grci već ostati u večitome ropstvu, jer se poganici množe, jeresi različite nastaju, pa hrišćanstvu mnogo škode, jer nema onih koji bi veru branili i rasprostranjivali, osim poljskog kralja Olbrahta4, koji je u ovo vreme pretrpeo u Vlaškoj znatne gubitke u ljudima i bogatstvima svoje države, i to svakako zato što se starao o svojim bližnjima i braneći hrišćane od poganika mira i slobode hrišćanske radi. A sveti otac papa sedi s duhovnicima spokojno u Rimu, ne misleći ništa o tome, a isto tako i rimski kralj u nemačkim zemljama gosti se sa svojim vitezovima, da se u Turskoj o njima ništa ne zna, jer ništa ne preduzimaju protiv poganika.
I zato ako papa i kralj rimski budu dugo posmatrali ovo nasilje i prolivanje hrišćanske krvi, svakako ni sami neće biti dovoljno bezbedni, jer oni bi mogli — kao rukovodioci čitave vere, od kojih celokupno hrišćanstvo zavisi — s božjom pomoći propalu hrišćansku stvar podići i osvojiti od poganika prestonicu rimskoga carstva, koja je bila u Carigradu.
A kako bi to moglo biti ispričaću o tome nešto kasnije s božjom pomoći.
Napomene
- Prestonica Tamerlanova je u stvari bila Samerkand.
- Misli verovatno na Atilu.
- Dinastija Paleologa je došla na vlast tek u drugoj polovini 13. veka.
- Jan Olbraht, poljski kralj (1492—1501).