Poglavlje 48: Kako se car pokazuje svojim dvoranima na dvoru
Turski car ima ovakav običaj: na svome dvoru on se pokazuje dvoranima dva puta u nedelji, i tu svi dvorani moraju biti, stojeći daleko uokolo. A tu se isto tako predstavljaju i poslanici otkuda god bili, noseći darove. Pa pošto se predstave, više na dvor ne dolaze, sem kad bi se opet ukazala hitna potreba. I tako čekaju odgovor.
A car se zato mora pokazivati, jer kad toga pokazivanja ne bi bilo, onda bi dvorani mogli doći u kakvu sumnju ili se mogu pobojati da se nije kakva nezgoda desila i da se nije na presto popeo neko drugi pre nego njegov sin. Pa kad je car i bolestan, i onda dvorani žele da znaju o njegovoj bolesti.
Carska imena na turskom jeziku su: jedno je bujukbeg, kao kad bi rekao: veliki gospodar, drugo — hunkjar, to jest turski knez, treće — mirza, to Jest sila, četvrto — sultan, to jest car, a po pretku svome zove se Osmanoglu, to jest Osmanov sin. Neki ga zovu padišah, to je kao ime nad svima imejnima, a to ime njemu ne pripada, već samo Bogu, jer oni Boga zovu Jergek Jaradan Padišah, kao kad bi rekao: svemogući stvoritelj zemlje i neba.