Poglavlje 5: O drugoj propovedi ili o veri i o Muhamedu
Druga propoved je ovakva i nju sveštenik na njihovom jeziku ovako govori:
Čuli ste u prošli petak propoved kako se Isus uzneo na nebesa i tamo ostao, i zašto nije hteo da ostane ni sa đaurima ni sa Čivutima; razlog tome je već ranije rečen. Ali Muhamed, uzjahavši na nekakav vihor, nije hteo zbog nas da ostane na nebesima, jer se zavetovao da ostane s nama na zemlji, pa kako se u svojoj dobroti zavetovao, tako je ovde s nama ostao. A kada dođe vreme, ustaće iz mrtvih s nama i povešće nas sa sobom u raj. I zato pazite da njegovu zapovest izvršavate. Muslimani, pridržavajte se toga pažljivo, ne činite pakosti jedan drugome, kako đauri čine, jer je to za njih obično. Đauri jedan drugome ništa dobro ne žele: brat brata, prijatelj prijatelja će pokrasti, jedan drugoga će izdati, smatrajući da će mu Bog pomoći; za novac će prodati svoga bližnjega, pije vino i jede hleb i veseo je zbog toga, proždire meso svoje i krv svoju, hvaleći se da mu je dobro uspelo. A to je dobro poznato vama koji s njima u ratu bivate. Ali to njihovo veselje će se pretvoriti u žalost i tugu. Muslimani, prorok Isus je išao ka Cimbumbareku ili ka Jerusalimu. A kad je bio među vinogradima, spopade ga žeđ i on uđe u jedan vinograd tražeći vode, a onde nađe prekriven vrč načinjen od gline pun vode; uzevši ga, napi se ove vode, koja je, iako je bila čista, bila gorka kao pelen. I reče Isus ovome vrču: „Reci mi, kako to može biti da imaš u sebi vodu čistu ali gorku, rđavu za piće?“ Odgovori vrč: „Jedna je igla ukradena i prodata za novčić. A ovaj je novčić dospeo među drugi novac za koji sam ja kupljen.“ I zato, gledajte, mili muslimani, kako je mala krađa veliki greh. A kad se svetome proroku to javilo, kako bi imalo tada Bogu da bude tajna? Zato budite među sobom milostivi, jedan drugome ne činite nepravde i ne kradite jedan drugoga; a ako bi neko nešto našao, veka vrati i ne skriva. Daj neka se razglasi jedanput, dvaput, triput, ne bi li se javio onaj čija je ta stvar. Razdelite — zaboga — bolje ubogima, a sebi to nikako ne prisvajajte. U đaurske bašte ne ulazite, jer je to okoreo narod, a ako mu što iz bašte uzmeš, proklinjaće te bez prestanka i neće oprostiti, pozivajući Boga na osvetu. Zato podanicima đaurima ne činite nepravde. A ako bi neko nešto uzeo iz muslimanske bašte, makar se srdili, ipak opraštajte, da bi vam od Gospoda Boga bilo oprošteno. Ne gajite dugo gnev jedan prema drugome, kao kamila. Robovima i ropkinjama isto tako određujte godine robovanja prema njihovoj starosti. A ko bi hteo roba dugo da drži, ne određujući mu godine robovanja, susedi to ne treba da trpe, Jer on nije Bog pa da sebi potčini čitav vek njegov. A kada postanu slobodni, pomažite im da bi imali čime da počnu svoje izdržavanje, zato da bi se vera muslimanska širila. Muhamed je ostao s nama na zemlji. A kada dođe sudnji dan, svi će ljudi pomreti, kao i anđeli. Najviše nebo ima četiri kruga. A kada dođe to vreme, tada će Gospod Bog narediti četvorici anđela: „Držite svaki svoj krug čvrsto.“ A kada se svi čvrsto uhvate svaki za svoj krug, pomreće svi kao da su zaspali. Ali će odmah u tome trenutku biti ponovo živi i hvaliće Boga na vjeki. Tada će arhanđeo Mihailo zatrubiti u trubu i odmah će svi ljudi uskrsnuti. A Muhamed će ustati kao da se prenuo iza sna, otrešće sa svoje brade prašinu i reći će: Elhemdu lillahi, rabbi-l’alamik, kao kad bi rekao: „Zahvaljujem tebi, stvoritelju svojem. Amin.“ A tamo će, dakle, poći Muhamed sa svima muslimanima pred Boga i stavši, reći će gromkim glasom: „Velika hvala, svemogući Bože, tvojoj jedinstvenosti na vjeki vjekova. Amin.“ A tada će reći Bog Muhamedu: „Ti si mi služio i dobro si se vladao sa svima svojima, pa zato pođi s njima u večni raj i tu se radujte na vjeki vjekova.“
Kad završi ovu propoved, sveštenik govori čitavome narodu:
„Molite se za matere, za očeve svoje i za one koji ratuju protiv đaura i hvalite Boga.“
A tada svi, podigavši oči nagore i pogladivši brade obema rukama, izlaze napolje iz hrama.