Poglavlje 43: O sarahorima, kao što su kod kas najamnici
Sarahori su kao kod nas najamnici ili plaćenici. Oni su takođe iz broja dobrovoljnih brzih konjanika. Jer kad car čuje da se velika hrišćanska sila kreće na njega ili bilo kakva velika vojska, isto tako kada hoće da skupi svoju vojsku veću nego što je bila, tada naređuje da se viče po čitavoj njegovoj zemlji:
„Ko hoće da prima platu, biće mu davana.“
I tada brzi konjanici odlaze caru i daju im na konja zlatnik na četiri dana, pa ih od toga vremena ne zovu brzi konjanici, jer više nisu dobrovoljci, nego sarahori. A plaćaju im za svaki mesec, jer njihova služba ne traje dugo.
Njihovo oružje je: sablja, štitovi, koplje, poneki od njih imaju pancir.
Car ih drži pri sebi dok su mu potrebni, a onda ih otpušta, isplativši ih. A biva ih oko dvadeset hiljada u odlučujućem boju.
Oni stoje pored cara s leve strane od janičara, kako je to ranije opisano.