Poglavlje 1: O različitim poganicima i o Aliji Muhamedovom pomoćniku
Poganici koji su primili zakon Muhamedov različiti su: Argini, Persijanci, Turci, Tatari, Berberi, Arabljani i neki crnci koji nemaju na licu ognjenih znakova; svi oni Mojsijeve knjige drže, a upravljaju se prema prokletome Alkoranu, u kojem je Muhamed svoj zakon napisao, i veruju u jednoga Boga stvoritelja neba i zemlje.
Oni imaju pre žetve jedan veliki praznik koji zovu Bujuk bajram. Za ovaj praznik svako posti mesec dana, ne jedući niti pijući išta preko celoga dana sve do zvezda. Ali noću jedu meso, piju vodu, koliko puta ko hoće, sve do dana. A kada pak nastane novi mesec, oni bogato svetkuju, blagujući tri dana. Ali ipak vina ne piju, niti imaju ikakvoga kvasa.
Milostinju dele.
Nekim robovima skraćuju godine robovanja, a obolele na slobodu puštaju, i to naročito velika gospoda.
Gozbe priređuju, škopce, jarce i kamile kolju; meso, hleb, sveće, novac razdeljuju Boga radi. Ko god naiđe, bilo hrišćanin, bilo poganik, svakome milostinju udeljuju.
Na grobovima obavljaju noćna klanjanja. Pale lojane sveće. Tamjanom kade za duše umrlih.
A kad sam pitao poganike zašto pale lojane sveće, zar ne bi bilo bolje da pale voštane sveće na grobovima umrlih i u hramovima, odgovorili su mi da Bogu treba prinositi na žrtvu brava a ne muve.
I rekli su mi:
„Šta ti misliš? Je li to dobro ili nije?“
Odgovorio sam im:
„Ako je Muhamed jedno dobro uredio, onda je i drugo.“
Drugi je njihov praznik koji biva u jesen, onaj koji zovu Kičik bajram, kao kad bi rekao Mali praznik. Za ovaj se praznik dobrovoljno posti. Ali i za ovaj onako svetkuju i milostinju dele kao i za prvi. U nedelji praznuju petak kao Jevreji subotu, ili hrišćani nedelju, govoreći:
„Zato to svetkujemo što je Bog u petak stvorio čoveka.“
Obrezuju se. Ne jedu svinjsko meso. U tih pet propisa slažu se s Jevrejima, ali ni u čemu drugom.
Po obrezivanju nazivaju se muslimani, hoteći da budu bolji nego hrišćani ili Jevreji. Muslimani znači izabrani ljudi u veri. I smatraju nas hrišćane za zabludeli narod zato što priznajemo i hvalimo svetu Trojicu, govoreći:
„Nema tri boga, nego je jedan.“
I zbog toga su muslimani hrišćane prozvali đaurima, što će reći zabludeli i otpadnici. A hrišćani opet nazivaju muslimane poganicima zbog njihovih neplemenitih dela, o kojima ovde nisam hteo da pišem. Jer poganik znači da je neko okrutan, nečovečan, da je kao goveče ili nečisti pas.
Oni bi hteli da se pokažu dobri, ali kako misle tako i govore.
No neko može reći: zato greše što nemaju dobrih upravljača, koji bi ih poučavali i koji bi vladali njima. Oni bi mogli dobri biti kad bi hteli. Ali bi takvome upravljaču svakako lakše bilo i korisnije da sipa nešto u proderanu vreću, nego da takvim prostačkim narodom upravlja.