Deo 1, Poglavlje 19
Ne brinući se mnogo zbog toga, posla Darije nekog Klitouša, jednog od najvernijih svojih ljudi, u Makedoniju sa naređenjem da sve razmotri, i da Aleksandru dâ malu zvečku, drveni obruč i dva velika prazna kovčega, dve vreće maka, i ovakvo pismo: „Darije, car nad carevima, persijski bog, detetu svome Aleksandru, da se raduje! Nije tebi priličilo da budeš tolika mudrica pa da prezreš moje prvo pismo; nego da znaš, kako su mudrovanja mladih nesigurna, to ti šaljem ovu zvečku da se igraš vrteći je, i obruč kojim se deca igraju, i dva kovčega prazna i velike dve vreće maka; dva kovčega ćeš napuniti trogodišnjim dankom i poslati mi; a mak prebroj, da bi znao koliko je brojna vojska moja. Ako mi danak ne pošalješ, vezan ćeš biti i u carstvo moje doveden, ali onda nećeš naići na milost carstva moga.“ Uzevši ovo pismo, dođe Klitouš Aleksandru. Pokloni se Aleksandru u velikoj pompi, predade mu pismo u ruku, a kovčege i mak, obruč i zvečku stavi pred njega.