Deo 3, Poglavlje 11
Uzevši sa sobom odabrane vojske četiri stotine hiljada, Aleksandar uz put zapita Kandavlusa: „Ako ti vratim ženu, kako ćeš ti dobro meni uzvratiti?“ Kandavlus mu reče: „Nije mogu će jezikom iskazati koliko tako dobro delo zaslužuje uzdarja: daću ti sve svoje imanje i glavu moju u ruke tvoje ću položiti. Pobrini se za me koliko god možeš, pa kad se vratimo, ja ću Aleksandra moliti da tebe kao poklisara pošalje sa mnom majci mojoj Kandakiji. I ona će ti veliko uzdarje dati i ukazati ti mnoge časti i darove, uzeće te za trećeg sina sebi.“
Kad stigoše u Evagridovu zemlju, podeliše svu svoju vojsku na tri dela: sto hiljada na plen pustiše, sto hiljada na grad Jevagridov, a sto hiljada sakriše u šume blizu grada. Uhvatiše neke ljude iz te zemlje pa im dadoše pismo za Evagrida: „Neka ti je na znanje, Evagride, care solurski, da je Aleksandar, car carevima i svoj zemlji gospodar, došao, pa videći tvoju upornost i ludost i gordost, posla na tebe svoga vojvodu Antioha. I on ti naređuje da mu doneseš danak, i da Kandavlijevu ženu i kćer ovome vratiš, kao i sve imanje mu. Ako to ne učiniš, zlom ćeš smrću umreti.“ Čuvši to, Evagrid posla uhode u Aleksandrovu vojsku; ovi mu javiše da je u Antioha malo vojske, te Evagrid odmah pođe u borbu protiv Aleksandra; ali ovaj izvede skrivenu vojsku iz šume i potpuno razbi Evagrida, koji se, bojeći se Aleksandra, sam nabode na svoj mač. Aleksandar dođe do grada, do temelja ga razruši, uze mu sve bogatstvo i povrati Kandaklijevu ženu i kćer, pa se vrati u svoju vojsku. Kandavlije dođe Antiohu i pokloni mu se, kao Aleksandru, i Antioh mu reče: „Uzmi sve što je tvoje i idi materi svojoj.“ Onda Kandavlije reče Antiohu: „Veliki care Aleksandre, ispunio si sve moje molbe, pa mi ispuni i ovu: pošlji ovoga tvoga vojvodu Antioha u izaslanstvo materi mojoj; on će sve tvoje poruke lepo svršiti jer sam video da je vrlo iskusan, sa vojskom vrlo mudar, da je odan i veran tebi,“ Onda mu Antioh reče: „Učiniću ti sve što želiš“, pa dozvavši Aleksandra, reče mu: „Idi, vojvodo Antioše, carici amastronskoj Kleofili sa njenim sinom Kandavlijem i reci joj ovo: ‘Car carevima Aleksandar stigao je na tvoje granice i traži od tebe danak; ako mu ne daš, sa svim silama svoga carstva poći će na tebe.’“ Aleksandar reče Antiohu: „Naredi da joj se napiše pismo.“ I kad Kandavlije, koji je tu stojao, reče: „Nije potrebno tako mudrom poklisaru, kakav si ti, pisati pisma“, pa obadvojica, poklonivši se Antiohu, pođoše. Antioh naredi da Kandavlija obdare skupocenim makedonskim krznom, persijskom šubarom i jednim indijskim paripom pod krokodilovim pokrovcem, a Aleksandar ga povede u svoj stan, ugosti ga i dobro ga obdari.