Deo 3, Poglavlje 7
Pa im otpisa ovakvim pismom: „Ja, Aleksandar, car carevima, sestri mojoj Klitervi, amazonskoj carici, na radost pišem. Primih vaše pismo, razumeh što mi u njemu pišete, i na darovima zahvaljujem. Nije vam bilo potrebno slati nam ove blagoobrazne žene; mi smo pobedili sve muževe na svetu, neće nas valjda žene pobediti! Dadoh vam koplje moje da među vama caruje mesto žene, a vi meni pošaljite trideset hiljada žena u pomoć, jer se imam boriti protiv mersilskog cara Jevrimitra koji neće da se povinuje mojoj vlasti.“ Vojvoda Ptolomej, koji je tu stajao, reče šaleći se: „Care Aleksandre, daj meni da među ovim ženama carujem. Ako mi ne daš da carujem, a ti mi daj da bar ovih sto u njihovo carstvo povedem.“ Nasmeja se Aleksandar na to pa reče: „Iako si u mojoj sili vojvoda, ova bi ti jedna sama mogla odoleti.“ A Ptolomej mu reče: „Ti si se više no ja uplašio od njih, jer ih sve nedirnute puštaš kući.“