Deo 3, Poglavlje 28
I tog dana priđe Vrineuš Aleksandru i reče: „Care Aleksandre, daj mi makedonsko gospodstvo!“ Aleksandar mu odgovori: „Ljubimi i mili moj Vrineušu: ja jesam car celoga sveta, ali me svi zovu makedonskim carem, pa ti uzmi Liviju i svu Kilikiju1 i veliku Antiohiju.“ Ni to Vrineuš ne htede, već pomisli u sebi: „Ako Aleksandar umre, ja ću biti car celom svetu“, pa rastvorivši otrov, dade ga Aleksandru. Okusivši samo, Aleksandar se oseti hladnim kao gvožđe, pa osetivši da je otrovan, reče: „O dragi moj lekaru, Filipe, znaj da sam u slatkom vinu gorki otrov popio.“ Čuvši to Filip, baci kapu s glave svoje na zemlju, rastvori mnoga bilja s terijakom i dade Aleksandru da pije. Čuvši za to, Vrineušev brat Levkaduš, ne mogući videti Aleksandrovu smrt, nasloni se na svoj mač i sam sebe probode.
Aleksandar reče svom lekaru: „Možeš li me od smrti izbaviti, Filipe?“ ali mu ovaj plačući reče: „O svega sveta care, Aleksandre, kad bog hoće, i čin prirode se pobeđuje. Ali je meni nemoguće pomoći ti, jer je otrovna hladnoća nadvladala toplotu srca tvoga! Ali ti jedno mogu učiniti: da tri dana poživiš dok sva carstva ne središ.“ Čuvši to, Aleksandar klimnu glavom i zaplaka, pa reče: „O sujetna slavo čovečja, kako se u malome javljaš, i kako brzo propadaš! Dobro je onaj rekao: nema na zemlji radosti dok se u nju žalost ne umeša, niti je slava na zemlji nepobedima! O zemljo, i sunce, i ljudi, i stvari, oplakujte danas mene: u malome na svet dođoh, ali se brzo u zemlju vraćam. O majko zemljo, kako krasne ljude od sebe othranjuješ, pa ih odjednom vučeš sebi! O nestalna čovečja srećo, kako se meni blago nasmeši, pa me ipak zemlji vraćaš! O silni i moćni vojnici, dragi moji Makedonjani, ako me možete danas od smrti oteti pa da s vama zanavek ostanem, tucite se danas za mene sa smrću jer je došla da me od vas odvoji.“ Slušajući to, Makedonjani s plačem rekoše Aleksandru: „Aleksandre, silni gospodaru, kad bi bilo mogućno danas te od smrti otkupiti, svi bismo živote naše dali za tebe; ali je to nama nemoguće, jedino bog to može. Ti si na zemlji dobro poživeo, i smrt tvoja časna je! Bolja je tebi smrt nego nama život! Pođi, dakle, Aleksandre, pođi na mesto koje ti je bog odredio, jer si na zemlji dobro gospodario, i tamo ćeš za to raj naslediti.“
Napomene
- Liviju i svu Kilikiju, Liban i Siriju.