Deo 1, Poglavlje 21
Kad to svrši, naredi Aleksandar vojsci da se pribira na Filipuškom polju, popisa je i nađe da je ima pet stotina hiljada; trista hiljada ostavi da čuvaju Makedoniju, a dvesta povede1 sa sobom i ustremi se na solunskog cara. Karhidon, solunski car, kad ču za Aleksandrov dolazak, mnogo se uplaši, pa ne mogući se protiviti, posla Aleksandru poklisara sa mnogo zlata, sa sto odabranih konja i sa zlatnim kolima; posla mu i sina Polikratuša sa ovakvim pismom: „Karhidon, solunski car, velikome makedonskome caru Aleksandru. Radost ti svoju javljam što imaš i sreću i čast, date ti od boga. Mi smo sve čuli, pa se, blagodareći velikim bogovima, državi carstva tvoga priklanjamo; ne mogući ti se protiviti, po nuždi ti čast činimo i sina ti svoga Polikratuša šaljemo na službu s mnogocenim darovima, da se i mi u carstvu tvojem nalazimo i da ti, po snazi svojoj, danak i vojsku dajemo; milostiv nam budi, Filipov sine, pa će promisao sve tebi pod ruku staviti. Ako su ovo naše malo moljenje i dar tebi po volji, doći ćemo ti kad hoćeš na poklonjenje.“ Primivši i pročitavši pismo, zaradova se Aleksandar, veselo primi darove i sa velikom srdačnošću primi i Polikratuša, pa, dirnut njegovim pismom, reče da mu se ovako otpiše: „Ljubljenome nam bratu Karhidonu, caru solunskom, Aleksandar, car makedonski, radostan piše! Primio sam i pročitao tvoje pismo, i obradovah se ne toliko tvojim darovima, koliko prijatnim i ljubaznim tvojim rečima. Da ti kažem staru priču: priklonu glavu mač ne seče! Tvoj sin je sa mnom; ti sedi u carstvu svome, meni na pomoć pošlji dvanaest hiljada vojnika i trista zlatnih talanata godišnje.“ Zauzevši tako Solun i njegovo carstvo, pođe na Atinu.
Napomene
- Ovaj broj Aleksandrovih vojnika svakako je preteran. Plutarh u svojoj biografiji o Aleksandru Velikom govoreći o broju Aleksandrove vojske, kaže: „Vojska Aleksandrova, po onima koji navode najmanji broj, imala je trideset hiljada pešaka i četiri hiljade konjanika; a po onima koji navode najveći broj — četrdeset i tri hiljade pešaka, i pet hiljada konjanika.“