Deo 1, Poglavlje 4
U Makedoniji smatrahu Makedonani Nehtenava velikim čovekom, nazivahu ga velikim vračem i mađioničarom. Makedonski car Filip imađaše ženu Olimpijadu; nju je tuga mnogo mučila, toliko da je i carsku slavu i bogatstvo zanemarivala, jer je bila neplodna, dece nije imala pa je zato vrlo tužna bila. Gledajući je tako neplodnu i Filipu se činilo da se kida veza ljubavi koju je osećao prema njoj. Kad pođe jednom u rat, s velikom je radošću dozva i, prenoćiv tu noć s njom, reče joj: „Olimpijado, svetlosti očiju mojih, ako mi do moga povratka ne budeš rodila dete, nećeš više očiju mojih videti!“ Kad to reče, otide na vojsku.
Olimpijada u velikoj tuzi i skrbi ne znađaše šta da radi. Videći da je Olimpijada tužna zbog toga, jedna od njenih robinja joj reče: „Ima u našem gradu jedan Egipćanin, čovek vešt i rečju i delom, i on može ispuniti sve nade tvoga srca i obveseliti Filipu starost i srce njegovo.“ Olimpijada naredi da joj on što pre dođe; kad Nehtenav dođe, ona mu reče: „O čoveče Egipćanine, čula sam za tebe da svojom veštinom možeš veze moje besplodne utrobe razdrešiti, i silnom caru Filipu srce u ljubavi prema meni utvrditi, a moju bezmernu žalost u radost obratiti. Ako je to istina, učini što pre: od mene ćeš velike nagrade dobiti, Makedonjani će te slaviti kao velikog čoveka.“ Čujući to i diveći se lepoti njena lica, stajaše Nehtenav pred njom gledajući je i mašući glavom. A ona mu, pomislivši da on hoće nasamo sa njom da govori, reče: „Što me mučiš? Ako zaista možeš to učiniti, a ti čini što pre, ne odugovlači.“ Gledajući dobrotu lica joj i već ustreljan ljubavlju k njoj, Nehtenav joj reče: „Vidim kako veliki bogovi, Amon i Fines i Jerkurije žele da budu s tobom; ako im dopustiš da ti priđu, velikome caru mati ćeš biti!“ Mnogo se obradova Olimpijada kad to ču, pa mu umilno reče kako vrlo želi da se nazove majkom; naredi da mu se blizu dvora podigne mala koliba, tako da joj može brzo javiti dolazak boga Amona.