Deo 1, Poglavlje 20
Primivši pismo Aleksandar ga pročita i zaklima glavom: „O neizrecive tvoje oholosti i visokoumlja, Darije; upodobljavaš se Bogu, a ne znaš da li i čovek možeš biti! Do neba se dižeš, a u ad ćeš pasti!“ Pa uzevši maka, poče ga žvakati, pa zapovedi da se kovčezi razlupaju, i ovakvo pismo posla Dariju: „Car Aleksandar caru Dariju. Svaka čast se povraća onome koji je i kako čini. Ti mi ličiš na bezumno dete, šaljući mi ovo čime se deca igraju, i tako me slikajući kao samodršca zemlje! Da znaš da ću, kao krug obruča ovog, krug cele zemlje uzeti, i da ćeš se preda mnom vrteti kao zvečka ova; kao što sažvakah sav tvoj mak, tako ću satrti pobednički sve tvoje snage. Primam tvoje kovčege mesto darova. Zadovolji se istočnim zemljama popujući nad tebi sličnim Persijancima, strašljivim i nejunačkim, a zapada se okani, da u njemu sam ne propadneš: budi zadovoljan onim što imaš.“ Pa darovavši, otpusti Klitouša, davši mu vedricu paprike. „Mesto tvoje makovske vojske šaljem ti vedricu paprike; kad nju počneš žvakati, saznaćeš hrabrost moje vojske.“