Deo 2, Poglavlje 24
I idući tako šest dana, dođe do jednoga malog, vrlo visokog ostrva. Izišavši na nj, podiže svoj kip na njemu od zlata: u ruci je držao mač upravljen ka makaronskim ostrvima. Pa podigavši se dalje, putovaše još šest dana, do nekih vrlo visokih planina. Za tu planinu privezan beše čovek gvozdenim lancima: bio je visok tisuću hvati i širok dvesta. Videći ga zadiviše se i Aleksandar i Makedonci njegovi, pa prođoše ne smejući mu pristupiti. Čovek je plakao i četiri dana su mu još glas čuli. Dođoše drugoj nekoj velikoj gori, i nađoše veliku jednu ženu za planinu lancima privezanu; bila je hiljadu hvati visoka i dvesta široka, ogroman zmaj joj se oko nogu bio svio i, držeći je za usta, ne davaše joj da govori. Pa putujući još pedeset dana, začuše neko teško ječanje i videše velika jezera puna zmija. Mislim da su to one muke u kojima se muče ljudi grešnici. Dođoše do reke Okeana i videše makaronsko ostrvo dvadeset milja daleko od obale. Aleksandar stade tu sa svojom vojskom i naredi da se sagrade galije, pa uđe u makaronsko ostrvo uzevši sa sobom i Filona.