Deo 2, Poglavlje 7
Tada Aleksandar pođe na Vavilon, ali mu građani ne dadoše ni na sto milja prići, toliko to sila beše da reka Jefrat, neprelazna, proticaše cela kroz grad, a građani preko nje na konjima preplivavahu. Aleksandar se zaustavi pred gradom, pa naredi da se posred vojske kopa vodovađa, široka koliko i reka. Jedne noći kad Vavilonjani pripremahu žrtvu bogu Apolonu i svi se u grad sabraše, Aleksandar te noći odvrati reku od grada u novu vodovađu, a on rečnim koritom s vojskom u grad uđe, ali, ne mogući ga savladati, naredi da se grad zapali. Videvši to, građani zavapiše: „Smiluj se na nas, makedonski care i persijski gospodaru!“ Tada Aleksandar naredi da se vatra ugasi: građani mu se pokloniše i proslaviše kao cara. Doneše mu divne i mnogocene darove; izneše mu zlato Darijevo, koje se tu zateklo, dve hiljade zlatnih talanata, i hiljadu najboljih Darijevih konja, i sto lavova u zlatnim lancima i hiljadu lovačkih pardusa1 i sto arabijskih fariža2, koji su bolji od svih konja. I iznesoše mu dve hiljade zlatnih sudova stonih Darijevih, i dve hiljade slonovih rogova zlatom optočenih, sa velikim biserom na svakom, i drago kamenje, i tisuću celokupnog oružja sa zlatom i biserom, i hiljadu putira izvajanih od različnog dragocenog kamenja. I deset hiljada pokrovaca konjskih, koji behu od riblje kože i koje gvožđe ne mogaše seći. I krzno Seksena (Ekserksa)3, cara persijskog, koje je bilo (išarano) stvoreno od zmijskih očiju i dragocenim kamenjem, i krunu Sanhosa vaseljenskog cara, i Darijevu trpezu od kamenja safira: kad na njoj jeđaše, nikad zlovoljan ne beše.
Napomene
- Lovački pardusi, leopard dresiran za lov.
- Arabijski fariži, arapski konji.
- Seksen, Ekserks, Kserks, persijski car (486—466. pre n. e.) sin Darija Prvog pošto je osvojio Egipat, bio je prodro u Grčku, ali je pobeđen kod Salamine.