Deo 2, Poglavlje 10
Te se noći Aleksandru javi prorok Jeremija s jednim jerusalimskim mudracem, pa mu rekoše: „Drzni se, čedo Aleksandre, pa se sam učini svojim poklisarom i sam pođi Dariju i uhodi vojsku njegovu veliku, koju na tebe vodi, pa ako te poznadu, imaćeš uz sebe pomoć boga Savaota i izbaviće te.“ Probudivši se car ispriča svoj san Antiohu i Ptolomeju, pa im na polasku reče: „Ako ja tamo poginem, razdelite sva zemaljska carstva među sobom, a makedonski narod dobro čuvajte.“ A oni ga plačući odvraćahu govoreći mu: „Ako to misliš da učiniš, prvo nama glave poodsecaj.“ A on reče: „Ako je bogu ugodno da poginem, svi vi zajedno ne možete me sačuvati; a ako on hoće da me sačuva, sve persijanske ruke ne mogu me ubiti.“