Deo 3, Poglavlje 21
I u taj dan dođe mu poslanik od Olimpijade carice, učitelj njegov Aristotel. Kad ga Aleksandar vide, mnogo se obradova, zagrli ga i slatko poljubi govoreći: „Dobro mi došao, prečasna i bescena glavo, dobro mi došao neugasimi svetilniče, danas načelniče svih Jelina, učitelju i kazatelju svem razumu i filozofiji, veliki i divni Aristotele! Dobro mi došao ti, čijoj se mudrosti dive Atinjani, čijem se razumu čude Haldeji, čijoj se veštini dive egipatski vrači i mudraci! Reci mi, ti divni čoveče među ljudima, ljubimi moj nastavniče i učitelju, kakvo je stanje na zapadnoj strani, kako stoji makedonska zemlja, je li živa sveljubima i slatka moja majka svega sveta carica Olimpijada, i šta se o nama u svetu čuje? Veruju li ljudi da smo svu zemlju osvojili i da smo došli i do raja, za koji ti veliš da se nalazi na kraju zemlje, na istoku, u Edenu; blizu do njega dođoh, do makaronskih ostrva u okeanskoj reci, gde jelinski mudraci vele da su ljudske duše. Ali ja ne videh tu nijedne duše, jer, kao što mi istinu reče makaronski starešina, duše nisu tu već u najdubljim dubinama zemlje, u adu, i da tamo čekaju slobodu i oslobođenje od višnjeg promisla velikoga boga Savaota.“ Zadivi se Aristotel kad to ču i ovako odgovori Aleksandru: „Blagodarim onom koji mi dade da vidim tvoje svetlo i krasno lice, silni i slavni gospodine, veliki care Aleksandre! Ceo svet, čuvši o tebi, začudio se i silno obradovao velikoj slavi koju ti je bog darovao, kao nijednom drugom čoveku! Makedonska zemlja se raduje i veseli, cveta kao krin među zemaljskim carstvima, moleći se svesrdno i stalno bogu za tebe, jer po tvojoj smrti ne može drugog dobiti cara ni gospodara, kakav si ti, Aleksandre! Znaj da cela vaseljena nije dostojna jedne vlasi što iz tvoje kose ispadne. Gospođa moja, a tvoja mati, blagougodno caruje, željno te pogledajući da te vidi i čuje; mirno u Makedoniji caruje, žalost sa radošću u svom umu izmenjujući, jer je stalno u strahu i u nedoumici hoće li se udostojiti da vidi tvoje svetlo lice. Mene je poslala da veliko tvoje carstvo vidim i da gospođu moju, caricu Roksandu, svesrdno u njeno ime zamolim da joj što pre dođe. I preko mene te moli: ‘Ne ogluši se o mene, sveljubimi sine moj i premila svetlosti očiju mojih, ne liši me nasititi se što pre svekrasne dobrote tvoje i srdačne ti i svetle carice tvoje Roksande. Ako je tebi nemoguće k nama u Makedoniju doći, da mi dođemo tvome carstvu, gde ti narediš, da se zasitimo preslatkoga tvoga obraza; jer će se ubrzo moj život zameniti smrću1.’“
Napomene
- U stvari, Aristotel je za godinu dana nadživeo Aleksandra (umro je 322. pre n. e.).