Deo 2, Poglavlje 5
Kad se sve to tako svrši, dođoše glasnici Aleksandru sa vestima: „Neka ti je znano, veliki care, da je Darije, istočni car, sa svom svojom silom stigao na reku Jefrat1.“ Čim to Aleksandar ču, naredi svoju vojsku, pa pođe na Jefrat. Pre nego što je došao Jefratu, naredi da se cela vojska popiše, i nađoše da je ima šest stotina hiljada konjanika i četiri stotine hiljada pešaka. I Darije zapovedi svojoj vojsci da se popiše, i nađe hiljadu hiljada konjanika i hiljadu hiljada pešaka. Toga dana uhvatiše Darijeve uhode, i Aleksandar reče da ih obese ako mu ne kažu tačan broj Darijeve vojske; oni mu celu istinu rekoše. Aleksandar reče da ih zadrže do noći, a vojsci naredi da svaki čovek založi vatru; onda izvede uhode na jedno visoko brdo, i oni odatle videše bezbrojnu množinu vatara. A on ih onda otpusti rekavši im: „Zakon je kod Makedonjana da svima koje u boju uhvate glave odsecaju i nikoga živa ne puštaju; pa ako se sa Darijem pobijemo, vi u borbu ne ulazite, jer je čoveku svoj život draži nego bogatstvo celog sveta. A caru svome Dariju recite: caru s carem ne liči biti se; a kad se počnemo biti, tražite me na zlatnim kolima sa lavovskim znacima. Gde vidite pozlaćene šlemove i tipane fariže2, tu je makedonski puk.“ I kad im to reče, otpusti ih. Kad uhode dođoše Dariju, rekoše mu sve šta su videli, a Aleksandra pohvališe mnogo, govoreći da mu je vojska silna. Darije zapovedi da im se odseku jezici da ne mogu Persima pričati šta su videli, a vojsci zapovedi da se za borbu urede. Među sobom savet učiniše da samome Dariju ne dolikuje da ide u borbu, jer je Aleksandar gusar, od malih i sporednih careva, a Darije je silan i velik, najveći car od svih na zemlji; i Dariju bi ugodan ovaj savet. Onda prizva velikog vojvodu, po imenu Mimanda, pa mu zapovedi: „Uzmi šest stotina hiljada izabranih Persijanaca, i dvesta hiljada Miđana, i dve hiljade Etiopljana i četiri stotine hiljada strelaca-pešaka, pa pređi reku Tigar i dovedi mi Aleksandra, sina Filipova. Ako li pobegne, a ti ga teraj, ne ostavljaj ga nikako, pa se vrati k meni, ukrepljen persijskim bogovima.“ I Mimanda, uzevši vojsku i prešav reku Tigar i videvši Aleksandrovu vojsku, naredi svojima da se za boj pripreme. I Aleksandar, kad vide persijsku vojsku, naredi svojoj vojsci da uzme oružje; kad se naoružaše i na konje uzjahaše, Aleksandar im reče: „Vitezi moji Makedonjani, pomoć i zaštita boga Savaota s nama su; videli ste kako Rim zauzesmo i nazvasmo se gospodarima celoga Zapada, kako sva morska ostrva zauzesmo, kako uzesmo i Jerusalim, gde se poklonismo Bogu nebeskome, pa sa njegovom pomoću Egipat uzesmo i dođosmo do velikoga cara Darija. Ako i njega nadbijemo, bićemo gospodari svega onoga što on ima. A ako on nas razbije, cela vaseljena nas ne može od njega sakriti. Bolje nam je u boju umreti nego pred Persijancima bežati; svakome je pametnom čoveku lepša poštena smrt nego sraman život. A da znate da ćemo ih razbiti, jer njihov car nije s njima, a svaka vojska bezglava je bez svoga cara. Vidite ih kako neuređeni u boj idu; brzo će početi bežati, jer su bezglavi; vi već znate da se Persi ovcama zovu, a Makedonjani vucima: pred jednim vukom mnoge ovce beže. Persijanci su na boj naterani, a vi idete od svoje volje i sa svojim carem. Pa vas sve molim da hrabro u boj pođete, u ovaj još hrabrije nego u druge; jer kad vojska drugu vojsku oštro napadne, hrabrošću svojom pobeđuje snagu druge vojske.“ Pa rekavši to, pojaha velikoga konja, šlem na glavu stavi, vojsku podeli na tri dela, sam lično pođe sa makedonskim pukom, a Antioha i Ptolomeja posla sa druga dva puka. Pa onda brzo pojezdiše, koplja izlomiše i mačeve istrgoše pa se golim mačevima sudariše. I Persijanci, ne mogući se odupreti, počeše bežati. A Aleksandar smešan s njima zajedno iđaše i Darijevu logoru tako prispeše. Videći da mu je vojska razbijena, Darije usede na brza konja i pobeže. Razbivši ove tako, Aleksandar naredi da se mrtvi pokopaju, a živi sa čašću puste, rekavši im: „Recite caru vašem Dariju da bude zadovoljan obrokom svojim.“ A Mimandu, Darijevog vojvodu, ubi. Pa se onda diže i pređe reku Jefrat, i naredi da se na njoj svi mostovi obore.
Napomene
- Jefrat, Eufrat, reka u Maloj Aziji.
- Tipane fariže, ukrašene konje.