Deo 2, Poglavlje 4
I Aleksandar reče da borba prestane, pa upita Egipćane: „Kako to od vas star otidoh, i kako mlad k vama dođoh?“ A oni mu rekoše: „Pa mi smo imali cara Nehtenava, kome si ti sin. Kad je odlazio od nas, Nehtenav nam je ostavio ovakvo pismo: ‘Odlazim od vas star, ali ću vam doći mlad; a ovo će biti znak moga dolaska: kad priđem i poklonim se mojoj slici, koja stoji usred grada Egipta, tada će venac s glave slike spasti i na moju glavu staviti se.’“ Saslušavši to, Aleksandar priđe stubu i slici Nehtenavovoj: i s glave slike surva se venac i pade Aleksandru na glavu: Egipćani to videše i udiviše se. A car naredi da se tu podignu četiri velika stuba, pa naredi da na jednom stubu stave njegovu priliku od zlata načinjenu, na drugom vojvodu Ptolomeja, na trećem Antioha i na četvrtom hrabrog Filona — sva četiri okrenuta istoku; pa onda se Aleksandar pope na svoj stub, koji je bio vrlo visok; pa pogledav po celome Egiptu, naredi da se utvrđenja sva poruše, vrača Filipa postavi za gospodara Egiptu, a sam u Egiptu pronađe skrovišta mnogih careva.