Deo 2, Poglavlje 11
Pa rekavši to, pođe Dariju, noseći mu, kao poslanik, pismo. Na se uze persijsko odelo, preko njega feničanski plašt, na glavu metnu makedonski klobuk s aspidovim rogovima i zlatnim pečatima. Darije načini veliko i svečano pozorište da se Aleksandrovom poklisaru moćnim predstavi. Tako Aleksandar dođe Dariju, dade mu pismo i reče: „Gospodin moj Aleksandar, car carevima, tebi, persijskome caru Dariju, šalje mene na radost tvoju. Pročitaj pismo, pa mu otpiši.“ Darije seđaše na visokom mestu, a oko njega behu kao načinjene anđeoske prilike. Palata svetla sva mu od zlata beše načinjena; na četiri ugla palate četiri kamena behu, koji noću kao oganj mesto sveća svetljahu. Uzevši pismo od Aleksandra, Darije se divljaše njegovu krznu i klobuku1. Naredi da se pismo glasno pročita; neki Persijanac, koji je znao makedonska slova, poče ga čitati. Pismo je glasilo ovako: „Aleksandar, car nad carevima, po volji višnjega svemu svetu car, Dariju caru na radost. Sećaš li se, care Darije, da si danak primao od moga oca i Makedonjana; a kad on umre i mene ostavi na prestolu, ti si smatrao da ti je potrebno lukavstvom svojim mene sa prestola i iz otačastva moga oterati i drugog na moje mesto postaviti? Videći to božje svevideće oko, koje sve vidi i svaku pomisao srca zna, pravednom merom danas tebi odmerava; a mene, svojom voljom, učini gospodarem moga otačastva i celoga sveta. Ti si bio zapovedio da me k tebi dovedu; evo me, ja ti sam dolazim. I kao što si ti hteo nazvati se gospodarem svega našega, tako i ja hoću da se nazovem gospodinom svega što je tvoje. Ali ja nisam tako nemilostiv kao što se tebi čini; prikloni preda mnom nepriklonu svoju gordost, pokloni se, daj mi danak, pa i dalje gospoduj. A ako ti je to neugodno, onda si ti neprijatelj svojim Persijancima, i sam želiš da te makedonski mač poseče. Budi gotov sa svima svojima za bitku kroz petnaest dana na Arsoporskoj (Arsinoskoj) reci.“
Saslušavši pismo, Darije reče svojima: „Je li se iko nadao da će takva hrabrost i takva jarost iz Makedonije izići?“ Aleksandar, stojeći pred Darijem, reče: „Nije čudo, Makedonjani već vladaju svetom.“ A Darije: „Zaista?“ A Aleksandar: „Jer su svi jednodušni i beskrajno hrabri, i mudri, i vole se.“ Neko od Persijanaca reče: „Zašto tako govoriš velikome caru?“ A on odgovori: „Jer sam slobodan poklisar silnoga gospodara“, pa rekavši to, odstupi. Darije mu reče: „Budi kod nas na večeri, dok pismo Aleksandru napišem.“
Napomene
- Klobuk, šešir.