Deo 1, Poglavlje 6
A kad se približi čas porođaja, dođe Nehtenav carici i reče joj: „Pretrpi se, carice, i ne rađaj dok ne dođe blagi čas; jer ako sad rodiš, rodićeš roba i nekorisna čoveka, jer kolo nebeskog kruženja stoji u luni! Ako pričekaš malo dok se nebeske planete svrstaju u poredak, rodićeš cara carevima, veleumnoga čoveka.“
I ona pričeka, i rodi velikoga Aleksandra, meseca marta, dvanaestog dana, u devet časova. Čim se dete rodi i iziđe na svetlost, zaplaka se i reče: „Kroz četrdeset godina vratiću ti se opet, majko!“ Olimpijada uze dete i odnese ga Dafneonu Apolonovu1 u crkvu, i moljaše ga da blagoslovi dete, a Apolonove knjigočatce i čarodeje zapita kakvo će dete biti. Magijskom nekom veštinom javi se Apolon mudracima u snu i ovo im, pismeno, proreče o Aleksandru: „Ovo dete će biti car svemu što je pod suncem; biće blagočastiv, mudrošću i razumom velik; pošto ubije svoga oca, vratiće se u četrdesetoj godini materi zemlji.“
Napomene
- Dafneon Apolonov, verovatno sećanje na Apolonov hram u Delfina u staroj Grčkoj, gde se nalazilo čuveno proročište.