Naslov: Aleksandrida : (roman o Aleksandru Velikom) / Nepoznati pisac ; preveo Pavle Stefanović ; priredio Zoran Tasevski
Napomene
Roman o Aleksandru Velikom — Život Aleksandra Velikog, najvećeg osvajača staroga sveta, opisao je, pored ostalih i Plutarh, ali je u srednjem veku, najpre u zapadnoevropskim književnostima, a zatim i u Vizantiji, mnogo više bila čitana i prerađivana tzv. Pseudokalistenova knjiga o Aleksandru, u koju su, pored istorijskih podataka, ušle mnogobrojne mitološke i fantastične priče. Prerađujući tu Pseudokalistenovu biografiju, srednjovekovni pisci su od Aleksandra Velikog načinili idealizovani tip srednjovekovnog vladara i osvajača, i zbog toga je Roman o Aleksandru Velikom u feudalnom društvu služio ne samo kao zabavna lektira, već i kao vaspitna knjiga iz koje su se srednjovekovni mladići i velikaši učili riterskom moralu i ceremonijalu. U nas je ovaj roman bio poznat svakako još u 14. veku, iako je sačuvan tek u rukopisima 15. i 16. veka. Roman je naročito bio popularan u našoj glagoljskoj književnosti, odakle je preko ćirilskih rukopisa prešao i u rusku srednjovekovnu književnost, gde se često spominje kao Srpska Aleksandrida. Zbog te velike popularnosti, mnogi motivi iz ovog romana ušli su u našu narodnu tradiciju (npr. pripovetke iz Vukove zbirke Tamni vilajet i dr.). Karakteristično je da je Roman o Aleksandru Velikom preveden na naš jezik ponovo sa novogrčkog i štampan u Novom Sadu i Beogradu polovinom prošlog veka. Inače najstariji pomeni ovog romana u našoj književnosti nalaze se najpre u biografiji Stefana Dečanskog od Danilovog učenika (prva polovina četrnaestog veka) i u jednom inventaru iz Zadra iz 1389. godine, u kome se pominje unus liber Allexandri in littera sclava. Rukopis po kome je štampan tekst romana izdao je Stojan Novaković u Glasniku SUD 1878, a preveo na savremeni jezik Pavle Stevanović, Aleksandrida : (roman o Aleksandru Velikom), 1957.